Vladimir Varićak je u Hrvatskoj jedan od najvažnijih istraživača Boškovićeva života i rada posebno matematičkog rada. Prije njega nitko nije tako opsežno analizirao njegove matematičke rasprave. Istodobno se dotakao i Boškovićeva znanstvenog rada i u drugim područjima koja su bila bliska matematici. On ističe da se Bošković bavio matematičkim problemima zato što su mu se ona nametnula kada je istraživao astronomske pojave, kada je provodio geodetska mjerenja i sl. Varićak ukazuje na matematičke probleme koje je Bošković obrađivao kao što su sferna trigonometrija, teorija čunjosječnica, račun pogrešaka i teorija izravnavanja pogrešaka, problem tijela maksimalne atrakcije, istraživanje svojstava sinusoide, rasprava o pojmu pravca, o Descartesovim ovalima, logističkoj krivulji, cikloidi, logaritmima negativnih veličina, o stanicama pčela. Sve jednadžbe diferencijalne trigonometrije sveo je na četiri osnovna tipa. Pojam „Boškovićev ekscentrični krug“ bio je prisutan u engleskim udžbenicima geometrije. Ali Bošković se bavio i onim pitanjima matematike koja nisu izravno potaknuta bavljenjem drugim znanstvenim disciplinama. U ta matematička pitanja spadaju rasprave o postojanju neizmjerno malih i velikih veličina, o diskretnoj geometriji a potaknute su Boškovićevim filozofskim nazorima. Varićak istražuje Boškovićevo poimanje absolutnog i relativnog prostora, vremena i gibanja. Ukazuje na važnost Boškovićevih ideja u teoriji relativnosti. Prvi je izričito povezao Boškovićevo shvaćanje geometrije s mogućnošću drugih vrsta geometrija i pokazao da se Boškovića može povezati s nekim idejama neeuklidskih geometrija. Također navodi Boškovićev znanstveni utjecaj kod njegovih suvremenika ali i kasnijih znanstvenika i filozofa sve do polovice 20. stoljeća. Posebno ističe recepciju Boškovićeve prirodne filozofije u Britaniji, ali i u ostalim dijelovima Europe. Istražujući po arhivima Varićak je naišao na veliki broj pisama koja su dotad bila nepoznata i neobjavljena. Iz tih pisama je odgonetnuo mnoštvo podataka važnih za upoznavanje Boškovićeve biografije. Istraživao je po europskim arhivima u Beču, Milanu, Breri, Parizu i drugdje i objavio veliki broj Boškovićevih pisama. Posebno je istaknuo važnost pisanja cjelovite Boškovićeve biografije a za to je potrebno proučiti njegovu korespondenciju. Također se osvrnuo i na istraživanja drugih znanstvenika o Boškoviću u nas. Posebno je važna njegova opsežna analiza predgovora i uvoda engleskom prijevodu Boškovićeve Teorije koje je napisao J. M. Child te kratkog Boškovićeva životopisa koji je napisao Branislav Petronijević. Ukazuje na njihove nedopustive pogreške ne samo tehničkog karaktera nego na nerazumijevanje i površnost te mnoštvo krivih činjenica koje se u tekstu nalaze. Žali da je propuštena prigoda da se o Boškoviću napiše ozbiljna biografija. Iz Varićakova članka priozlazi i ozbiljna kritika na Petronijevićeve tvrdnje o Boškovićevu podrijetlu, jeziku, narodnom osjećaju i pripadnosti. Pokazuje da je Boškovićev materinji jezik kojim se služio u pismima sestri Anici i braći hrvatski jezik onodobnog Dubrovnika. Ističe i navodi izričite Boškovićeve izjave iz kojih se jasno vidi njegova nacionalna pripadnost.