Rad je usmjeren na definiranje recidivizma kao pojave i prikaz njegovih glavnih specifičnosti koje ga čine jednim od najznačajnijih problema suvremenog društva. S obzirom na niz posebnosti, recidivizam se promatra kroz nekoliko različitih aspekata od kojih svaki od njih pojam recidivizma definira na svoj način. Na temelju rezultata brojnih istraživanja, identificirane su određene psihološke, biološke i socijalne varijable koje u većoj ili manjoj mjeri utječu na pojedinca da ponovno počini kaznena djela. Tako je ustanovljena poveznica između osobnih obilježja kao što su dob, spol, obrazovanje i inteligencija s pojavom recidivizma u društvu. Kao reakcija zajednice na spomenuti problem, propisuju se kaznenopravne sankcije kao sredstva odvraćanja. Posebno se ističu dugotrajne kazne zatvora koje zbog svoje težine prema pojedinim autorima imaju značajan efekt odvraćanja. Boravkom u zatvoru ljudi prolaze kroz različite faze koje ostavljaju trajne ožiljke u njihovim životima iz čega proizlazi niz pozitivnih i negativnih učinaka koji se manifestiraju i tijekom boravka i nakon izlaska iz zatvora. Promatrajući na globalnoj razini, svaka država putem svojih zakonskih okvira propisuje različite sankcije za povratnike. Ono što je važno istaknuti jest to da se povratništvo u značajnom broju država tretira kao otegotna ili pooštravajuća okolnost. Kazna oduzimanja slobode je sredstvo koje po svojoj prirodi različito pogađa ljude, pa je na primjer, za višestrukog povratnika, to često samo nastavak jednog od dva načina njegovog života.