Sustavi kočenja u vozilima služe za brzo i kontrolirano usporavanje i zaustavljanje vozila. Kinetička energija vozila umanjuje se pretvorbom u druge oblike energije, većinom u toplinsku energiju. Pritom kočni diskovi preuzimaju oko 90 % topline [1] i moraju je disipirati kako ne bi došlo do njihovog pregrijavanja. Budući da se mase kočnih diskova ubrajaju u neovješene mase vozila i mase koje se rotiraju zajedno s kotačima, njihovo smanjenje predstavlja potencijal za poboljšanje dinamike vozila, udobnosti vožnje te potrošnju goriva i emisije štetnih plinova, no i rizik za pregrijavanje i kompromitiranje funkcije kočenja. Rad je izrađen s ciljem određivanja najmanje debljine prednjih i stražnjih kočnih diskova koje uz ostale konstrukcijske zahtjeve zadovoljavaju i toplinske zahtjeve u sklopu razvoja trkaćeg vozila. U početku rada iznesen je kratki pregled povijesnog razvoja sustava kočenja u automobilima te su opisane teorijske osnove na kojima počiva metoda korištena pri ispitivanju na trkaćoj stazi i analizi uvjeta rada kočnih diskova postojećeg vozila. Prikazan je plan eksperimenata koji su provedeni kako bi se definirali ulazni podatci potrebni za provedbu analize. Opisan je tranzijentni toplinski simulacijski model korišten u sklopu analize, korištene postavke i rubni uvjeti modela. Potom su detaljno proučeni termodinamički uvjeti rada kočnih diskova i dokumentirani su načini kako su prikupljeni ulazni podatci za simulacijski model. U završnoj fazi rada, kalibrirani simulacijski model primijenjen je za još jednu usporedbu s vrijednostima izmjerenima na testiranju vozila i na simulaciju vožnje po odabranoj stazi. Iterativnim postupkom simulirano je korištenje različitih debljina kočnih diskova i odabrana je debljina prednjih i stražnjih kočnih diskova novog trkaćeg vozila.