Naslov Etnobotanička i gospodarska važnost tradicijske primjene biljaka na području Središnje Like Naslov (engleski) Etnobotanical and economic importance of traditionally used plants in central Lika region Autor Antonija Hodak Mentor Ivana Vitasović Kosić (mentor)Član povjerenstva Ivana Vitasović Kosić (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Josip Juračak (član povjerenstva)Član povjerenstva Martina Grdiša (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2020-09-29, Hrvatska Znanstveno / umjetničko BIOTEHNIČKE ZNANOSTI Sažetak U ovom radu analizirana je tradicionalna botanička primjena samoniklog jestivog bilja sa područja središnje Like; područje općine Lovinac, općine Perušić i grada Gospića.
Rad je istraživačkog karaktera, rezultati su prikupljeni terenskim istraživanjem, sakupljanjem bilja te intervjuiranjem stanovnika. Sveukupno je obavljeno 40 intervjua u razdoblju od veljače do travnja 2020 godine. Starosna dob ispitanika bila je od 55 do 88 godina. Ukupno je zabilježeno 109 svojti od čega 95 samoniklih, 14
... Više kultiviranih i 3 gljive. Tijekom provođenja istraživanja zabilježeni su lokalni nazivi samoniklog bilja, njihova upotreba, dio biljke, u koju svrhu se koristi te na koji način. U intervjuima su zabilježene biljne vrste i gljive s područja središnje Like, te su prema načinu upotrebe podijeljene u kategorije: hrana za ljude, hrana za životinje, ljekovito bilje za ljude, ljekovito bilje za životinje, gospodarska i ostala upotreba samoniklog bilja te gljive s područja središnje Like.
Najčešće spominjane vrste cijelog istraživanja su: stolisnik (Achillea millefolium L.) (92,5 %), šipak (Rosa canina L.) (90 %), drijen (Cornus mas L.) (82,5 %), bazga (Sambucus nigra L.) (82,5 %) i trnina (Prunus spinosa L.) (82,5 %). Najviše inventariziranih vrsta samoniklog bilja upotrebljava se u ljudskoj prehrani, najčešće u obliku čaja, pekmeza i sirovog voća. Šipak se koristi kao svakodnevni čaj tijekom zimskih mjeseci, a od ploda se pravi i pekmez; drijen se koristi za rakiju i pekmez, a trnina u čajnim mješavinama. Samonikle biljne vrste koje se koriste protiv bolova u želucu u obliku čaja su: Achillea millefolium, Carum carvi, Chamomilla recutita, a čaj od Sambucus nigra, Rosa canina i Satureja subspicata svaki kao pojedinačan sastojak koriste se protiv prehlade.
U prehrani životinja biljke s najvećom frekvencijom su: Rumex pulcher (52,5 %), Taraxacum officinale (47,5 %), Quercus robur (45 %), Arum maculatum (37,5 %).
S ciljem očuvanja tradicije ovog kraja prikupljeno je narodno znanje i vještine o primjeni ljekovitog i jestivog samoniklog bilja koje se koristilo ili se danas još uvijek koristi u te svrhe. S obzirom na dostupnost informacija mlade generacije skupljaju i druge vrste samoniklog bilja koje raste u Lici, ali nije tradicionalno i karakteristično za ovo podneblje. Herbarijski primjerci sakupljeni tijekom ovog istraživanja pohranjeni su u ZAGR on-line herbariju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a dostupni su i u digitaliziranom obliku na http://herbarium.agr.hr/. Sakrij dio sažetka Sažetak (engleski) The paper analyses the usage of traditional botanical wild and edible herbs in the central Lika region, specifically areas of County Lovinac, Perušić and the City of Gospić. This research paper results were collected in-person, on fieldwork, gathering wild herbs and interviewing the local population. Altogether, 40 interviews were conducted in the period from February to April 2020. The age of the examinees ranged from 55 to 88. There are 109 sorts of herbs noted, of which 95 are wild herbs,
... Više 14 cultivated and 3 are fungus. The conducted research noted names locally given to the wild herbs, their usage, parts of the herb, and how and what for they were used. The interviews showed herbs and fungus from the central Lika region which were then subcategorized into human food, animal food, medicinal plants for people, medicinal plants for animals, economic and other uses of wild herbs, and fungus from the above mentioned region. The sorts mentioned most frequently are yarrow (Achillea millefolium L.) (92.5%), dog-rose (Rosa canina L.) (90%), cornelian cherry (Cornus mas L.) (82.5%), elderberry (Sambucus nigra L). (82.5%), blackthorn (Prunus spinosa L.) (82.5%). Most of the inventory wild herbs are used in human diet, consumed most often as tea, jam or raw fruit. Dog-rose is used daily as tea during the winter period, but its fruit gives jam, too. Cornelian cherry is used for making brandy and jam, and blackthorn in tea blends. Wild herbs used as tea against stomach-acheare Achillea millefolium, Carum carvi, Chamomilla recutita. While the herbs such as Sambucus nigra, Rosa canina i Satureja subspicata are respectively used as tea against cold. In animal diet most frequently used herbs are Rumex pulcher(52.5 %), Taraxacum officinale (47.5 %), Quercus robur (45 %), Arum maculatum (37.5 %).
The research conducted gathered folk knowledge and skills in using medicinal and edible wild herbs which were or are still actively used in this purpose, all in order to explore and preserve the tradition of this region. However, the young generations also collect other sorts of wild herbs that grow in Lika, some of which are not typical or traditional of the region. The herbarium examples collected during this research are archived in ZAGR on line herbarium of the Faculty of Agriculture, University of Zagreb, and are available in a digital form on http://herbarium.agr.hr/. Sakrij dio sažetka Ključne riječi
samoniklo bilje
medicinsko samoniklo bilje
jestivo samoniklo bilje
etnobiologija
središnja Lika
Ključne riječi (engleski)
wild herbs
medicinal wild herbs
edible wild herbs
Ethno biology
central Lika
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:204:937674 Studijski program Naziv: Ekološka poljoprivreda i agroturizam Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2020-10-06 09:44:44
