Porez na dobit nastao je kao izravna posljedica nastanka trgovačkih društava, kao društava kapitala. Dvije su osnovne metode zakonitog izbjegavanja poreza na dobit potkapitalizacija trgovačkih društava i metoda transfernih cijena. Transferne cijene su cijene dogovorene između povezanih trgovačkih društava te odstupaju od tržišnih cijena; kao njihov korektiv primjenjuje se načelo nepristrane transakcije (arm’s length principle). Potkapitalizacija, odnosno situacija kada je zajmovni kapital trgovačkog društva velik u odnosu na vlasnički, može biti povoljna kako za vlasnika kompanije, tako i za investitora (zajmodavca), a u slučaju da se tu radi o povezanim osobama, kamate mogu biti sredstvo skrivene isplate dobiti. Normativna regulacija o sprječavanju potkapitalizacije trgovačkih društava temelji se na pravilu koje veže visinu priznate kamate određenim postotkom EBITDA-e (do 30%). ATA Direktiva usmjerena je na situacije u kojima porezni obveznici djeluju protivno pravoj svrsi zakona, koristeći razlike među nacionalnim poreznim sustavima, kako bi smanjili iznos poreza koji su dužni platiti. Instrumenti za suzbijanje izbjegavanja porezne obveze možemo podijeliti na opće pravilo o zabrani zlouporabe (GAAR) te specifična pravila za najčešće zlouporabe prava (SAAR). Posebna pravila imaju prednost pred općim pravilom, jer su puno detaljnija pa poreznim obveznicima pružaju puno veću sigurnost, a opće pravilo popunjava praznine u poreznim zakonodavstvima jer se novi načini zakonitog izbjegavanja poreza razvijaju brže nego što porezna legislativa može slijediti. Među najvažnijim posebnim pravilima za suzbijanje zakonitog izbjegavanja poreza na dobit su pravila o sprječavanju potkapitalizacije trgovačkih društava, pravila o stranim kontroliranim društvima (CFC rules), pravila o suzbijanju hibridnih neusklađenosti (Hybrid Mismatch) ta pravila o izlaznom oporezivanju.