Djeca s teškoćama u razvoju posebno su ranjiva kategorija društva. Konvencija o pravima djeteta u članku 23. st. 2. propisuje da »države stranke priznaju djetetu s teškoćama u razvoju pravo na posebnu skrb...«. Cilj ovog rada je utvrditi kako roditelji djece s teškoćama u razvoju opisuju društvenu brigu o osiguravanju prava na adekvatan životni standard njihove djece, poziciju roditelja na tržištu rada te načine nošenja s ekonomskim izazovima. Osim toga želi se dobiti uvid u ekonomski položaj obitelji prije i nakon rođenja djeteta s teškoćama u razvoju, odnosno jesu li ih neophodne usluge rehabilitacije koje nisu uspjeli osigurati redovnim putem dodatno financijski iscrpile i time ugrozile materijalnu egzistenciju takvih obitelji. U istraživanju je sudjelovalo sedmero roditelja djece s teškoćama u razvoju iz Samobora. Podatci su prikupljeni metodom polustrukturiranog intervjua te su analizirani i obrađeni metodom kvalitativne analize. Analizom prikupljenih podataka izdvojeno je osam kategorija svrstanih u tri tematske cjeline koje opisuju iskustva roditelja djece s teškoćama u razvoju u ostvarivanju cjelokupne skrbi potrebne njihovom djetetu te pet kategorija svrstanih u dvije tematske cjeline koje upućuju na financijske izazove tih roditelja. Rezultati istraživanja upućuju na nedostatak potrebnih usluga rehabilitacije, radne terapije te neke zdravstvene usluge namijenjene djeci s teškoćama u razvoju. Roditelji upozoravaju na nedostatak formalne stručne podrške usmjerene na roditelje i nedostatne novčane naknade koje ostvaruju u odnosu na povećane potrebe njihova djeteta.