U radu se kronološki prikazuje uređenje troškova upravnog spora, od doba socijalističke Jugoslavije do danas. Za vrijeme SFRJ, kao i za vrijeme važenja Zakona o upravnim sporovima iz 1991., troškovi spora nisu bili visoki zbog toga što se upravni spor u pravilu rješavao na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku i na nejavnim sjednicama, te je bilo propisano da svaka stranka podmiruje svoje troškove. 1. siječnja 2012. stupa na snagu Zakon o upravnim sporovima iz 2010. koji radikalno reformira i osuvremenjuje hrvatsko upravno sudovanje, te se sukladno tome i odredba o troškovima mijenja te se propisuje da dužnost snošenja svojih te naknade tuđih troškova snosi ona stranka u sporu koja izgubi spor, tj. uvodi se načelo causae. Međutim, niti godinu dana nakon, 7. 12. 2012. na snagu stupa Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima kojim se ponovno uvodi sustav prema kojem svaka stranka u sporu podmiruje svoje troškove, što je bilo posve neprihvatljivo i neprimjereno. To je bio veliki korak unatrag koji je učinjen samo radi zaštite državnog proračuna. Protiv te odredbe pokrenut je postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom RH, te je sporni članak ukinut odlukom Ustavnog suda od 27. rujna 2016., ali sa odgodom prestanka važenja ukinutog članka, te je prestao važiti 31. ožujka 2017. 1. travnja 2017. stupio je na snagu Zakon o upravnim sporovima kojim su troškovi ponovno regulirani vrlo slično kao u ZUS-u iz 2010. te je institut troškova upravnog spora vraćen u ustavnopravno prihvatljive okvire.