Ovaj rad bavi se pojmom neubrojivosti i razlučivanjem istog od smanjene i bitno smanjene ubrojivosti, a kroz zakonska rješenja, teorijske koncepte i primjere iz sudske prakse. Uzima u obzir biopsihološke osnove s obzirom na njihov utjecaj na intelektualnu i voljnu sastavnicu ubrojivosti te ulogu psihijatara vještaka u utvrđivanju neubrojivosti, kao i procjeni forenzične opasnosti. Pojam neubrojivosti se obrađuje kroz njezin odnos s krivnjom, njezinim sastojcima i uopće pojedinim elementima i obilježjima protupravnih, odnosno kaznenih djela. Zbog razumijevanja samog pojma i njegovog razgraničenja od nekih drugih instituta u fokus se stavlja intelektualna sastavnica ubrojivosti i njezin odnos prema intelektualnoj sastavnici namjere, svijesti o protupravnosti i zabludi o biću djela. Također, kroz dva teorijska modela objašnjava se pravna figura samoskrivljene neubrojivosti i njezin odnos prema nesposobnosti za radnju. Nadalje, radi što boljeg uvida u ponašanja neubrojivih i bitno smanjeno ubrojivih počinitelja u obzir se uzimaju i istraživanja kojima se nastojalo utvrditi neka obilježja takvih počinitelja u odnosu prema protupravnim ili kaznenim djelima, kao i utjecaju biopsiholoških osnova na njihovo postupanje. U radu se iznose i razlike između pravnih učinaka neubrojivosti i smanjene ubrojivosti te određene zakonske promjene vezane za smanjenu ubrojivost. Konačno, uz povijesni pregled pravnog položaja osoba s duševnim smetnjama izložen je i komparativni pregled u odnosu na zemlje anglo-američke pravne tradicije.