Specifičnosti blockchaina, samim time i pametnih ugovora rezultiraju s neizvjesnošću njihovog pravnog učinka. Pokušajem stavljanja pametnog ugovora u okvire pravnog sustava i tradicionalnog ugovornog prava dolazi se do sljedećeg zaključka. Pametni ugovori imaju veliki broj sličnosti s tradicionalnim ugovorima, no oni nisu istovjetni. Pametni ugovori nude dodatnu funkcionalnost, a to je automatsko izvršenje, bez potrebe za ovrhom i prisilnim izvršenjem. Neki pravni sustavi prepoznali su identitet pametnih ugovora i idu ka njihovom priznanju kao pravno obveznih ugovora. Kao pravno obvezni ugovori oni mogu proizvoditi pravne učinke. Sve većom upotrebom pametnih ugovora i blockchaina, njihova ograničenja kao što je to neslaganje namjere i ispunjenja, materijalni nedostaci, promjene izvan sustava blockchaina i sl., mogu dovesti i dovode do nastanka sporova. Mogućnost naknadnog rješavanja sporova nude različiti dostupni ON-CHAIN mehanizmi na koja se često referira kao na arbitražu. Oni nisu arbitraža u pravom smislu riječi jer ne ispunjavaju zahtjeve međunarodnog arbitražnog prava niti se njihove odluke temelje na pravnoj analizi. Pretpostavke koje se moraju ispuniti se odnose na arbitražni sporazum, odnosno klauzulu i arbitražni pravorijek. Autorica rada nudi prijedlog nove ON-CHAIN platforme u okviru decentralizirane autonomne organizacije, koja, s jedne strane miri glavne karakteristike blockchaina i povjerenja u tehnologiju i zahtjev za stručnim arbitriranjem i poštovanjem pravila postupka te s druge strane, pronalazi način da se iskoriste sve prednosti međunarodne arbitraže koja rezultira pravomoćnom i ovršnom odlukom.