Ugovor o distribuciji robe tipičan je ugovor međunarodnog trgovačkog autonomnog prava. To je ugovor kojim se jedna strana, distributer, obvezuje da će prodavati robu koju nabavlja od druge strane, proizvođača ili dobavljača, u svoje ime i za svoj račun i s kojim je distributer integriran u prodajnu organizaciju proizvođača. Predmet ugovora o distribuciji jest ustupanje prava prodaje određene robe ili određeng izbora robe na zemljopisno određenom prostoru. Pritom distributer zaradu ostvaruje u razlici između kupovne i prodajne cijene. Ugovor o distribuciji usko je povezan s ugovorom o trgovinskom zastupanju, međutim glavna karakteristika ovog ugovora je da distributer prodaje robu u svoje ime i za svoj računi i upravo to ga čini ugovorom sui generis. Ovakvi inominantni ugovori počeli su se razvijati u američkoj poslovnoj praksi prodaje naftnih derivata, automobila i proizvoda zaštićenih žigom, a za nas je posebno je bitan njihov razvoj unutar prava konkurencije Europske unije. Pravo konkurencije posebno je područje prava oblikovano na propisima i sudskoj praksi o poticanju tržišnog natjecanja i ograničavanju zloupotrebe monopolističkog i vladajućeg položaja poduzetnika i njegov glavni cilj jest zaštita slobodnog i otvorenog tržišta i poduzetništva. Ugovori o distribuciji su vertikalni sporazumi što znači da ih sklapaju poduzetnici na različtim razinama proizvodnog, odnosno distribucijskog procesa. Određeni oblici ugovora koji svaki za sebe imaju posebna pravna obilježja, sadržaj i područje primjene su ugovor o isključivoj distribuciji, ugovor o selektivnoj distribuciji, ugovor o distribuciji motornih vozila i ugovor o isključivoj kupnji. U praksi su najzastupljeniji ugovori o isključivoj i selektivnoj distribuciji koji po prirodi ograničavaju tržišno natjecanje pa je stoga važno uvidjeti koji su uvjeti potrebni da bi takvi ugovori bili izuzeti od ništetnosti propisane Ugovorom o funkcioniranju Europske unije.