Oligopol označuje situaciju na tržištu u kojoj postoji nekoliko prodavatelja, od kojih niti jedan nije dovoljno jak da bi mogao samostalno utjecati na prilike na tržištu. Slijedom toga, kod svakoga postoji svijest, volja i namjera da prati što rade njegovi konkurenti te da se shodno tome prilagođuje njihovu djelovanju. Među njima postoji svjesno paralelno postupanje. Logična posljedica toga je razapetost između suradnje i osobnog interesa. Donošenje strateških odluka od strane oligopolista ekonomisti objašnjavaju teorijom igara. Posebno bitna „igra“ je tzv. zatvorenikova dilema koja daje uvid u poteškoće održavanja suradnje. Ovdje je ključno obratiti pažnju na različito stajalište ekonomske i pravne znanosti na „igru“. Članak 101. st. 1. UFEU, pored sporazuma i odluka udruženja poduzetnika, zabranjuje i usklađeno djelovanje. Riječ je o obliku usklađivanja poduzetnika kojim poduzetnici rizik konkuriranja svjesno zamjenjuju praktičnom suradnjom, pri čemu ne dolazi do sklapanja sporazuma. Svrha je ovog instituta obuhvatiti sve one situacije u kojima ne dolazi do sklapanja sporazuma. Sud Europske Unije je u presudi Celuloza II odredio kriterij za razlikovanje dopuštenog oligopolističkog paralelnog postupanja i zabranjenog usklađenog djelovanja. Zaključuje se kako podjednaku ulogu u podizanju svijesti o ovoj materiji ima i ekonomska i pravna znanost.