Maloljetnička delinkvencija je sveprisutna, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj te joj je potrebno posvetiti puno znanstvene pažnje u smislu istraživanja, ali i praktične kako bi je se što uspješnije preveniralo i suzbijalo. Brojne teorije pokušavaju objasniti zašto dolazi do delinkvencije maloljetnika, a neke od njih su teorija anomije, teorija etiketiranja, teorija diferencijalne asocijacije, ekološke teorije. Iako je ukupan broj prijavljenih maloljetnih osoba za počinjenje kaznenih djela protiv imovine u padu, vrlo je važan rad na prevenciji maloljetničke delinkvencije jer se tako sprječava kriminalni povrat maloljetnika koji bi inače doveo do kriminala u odrasloj dobi. Rezultati istraživanja su pokazali da počinitelji kaznenih djela svoju kriminalu karijeru započinju upravo kao maloljetnici te čineći neki od oblika krađe. Treba uzeti u obzir da je velika tamna brojka kod prijavljivanja kaznenih djela protiv imovine od strane maloljetnike. Najčešća kaznena djela koja čine maloljetnici su kaznena djela protiv imovine. Udio djevojaka i u ukupnoj maloljetničkoj delinkvenciji i u kaznenim djelima protiv imovine je vrlo mali. Općenito, kaznena djela protiv imovine maloljetnici rade najčešće u sudioništvu, kao supočinitelji, a kao sankcije se maloljetnicima najčešće izriče odgojna mjera pojačane brige i nadzora i posebne obveze. Potrebno je raditi na više razina te poticati i ostvarivati suradnju različitih aktera, kako bi se spriječilo činjenje kaznenih djela protiv imovine od strane maloljetnika, a socijalni radnici u tome imaju veliku ulogu.