Ovaj rad razmatra primjenu duhovnosti u superviziji psihosocijalnog rada putem teorijskih promišljanja i istraživanja. Velik broj istraživanja bavio se primjenom duhovnosti u savjetovanju i superviziji savjetovanja i psihoterapijskih pravaca. No, vrlo rijetka su istraživanja i literatura povezana s primjenom duhovnosti u superviziji psihosocijalnog rada. Istraživanje koje će biti predstavljeno u ovom radu provedeno je na uzorku od dvanaest supervizora psihosocijalnog rada koji primjenjuju duhovnost u svojim supervizijskim grupama. Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u poimanje i primjenu duhovnosti u superviziji psihosocijalnog rada. Na temelju cilja formulirana su istraživačka pitanja: 1. Kako socijalni radnici/supervizori razumiju i definiraju duhovnost? 2. Kako supervizori opisuju situacije u superviziji psihosocijalnog rada u kojima je po njihovom mišljenju i iskustvu moguće raditi na temama duhovnosti? 3. Kako supervizori pomažu svojim supervizantima za vrijeme supervizijskih susreta kroz područje duhovnosti? Primjenjena je kvalitativna metodologija istraživanja u kojoj je korišten polustrukturirani intervju da bi se došlo do iskustava i perspektiva supervizora. Na temelju transkripcije intervjua i primjenom tematske analize došlo se do rezultata i njihove interpretacije te povezivanja s literaturom. Rezultati ukazuju na pristup duhovnosti u širem i užem smislu, od etike i morala, svjesnosti, integriteta i nematerijalnih vrijednosti do povezivanja duhovnosti s religioznošću. Na temama duhovnosti moguće je raditi u različitim područjima, osobito težim i izazovnim problemnim situacijama korisnika ili supervizanta. Pomoć je moguća primjenom metoda duhovnosti iz religijskog setinga ili općenito različitih relaksacijskih i/ili kreativnih metoda, te razmatranjem različitih etičkih dilema ili religijskih tema. Značajnija intenzivna primjena duhovnosti moguća je kod osoba koje imaju osviještene duhovne potrebe i prakticiraju svoju religioznost ili su zaposleni kao stručnjaci u vjerskim, pastoralnim ili karitativnim organizacijama. Stoga je izražena potreba dubljeg poznavanja primjene duhovnosti supervizije psihosocijalnog rada u edukaciji i cjeloživotnom obrazovanju