Šimun Kožičić Benja, značajan hrvatski glagoljaš i humanist, ostao je zapamćen po svojoj tiskari koja je djelovala u Rijeci 1530. i 1531. godine. Iz šest poznatih djela te tiskare vidljiva je Kožičićeva tendencija popravljanja jezika glagoljaških knjiga. Osim toga, u njegovim djelima supostoje hrvatska crkvenoslavenska i hrvatska norma te je stoga jezik njegovih djela aktualan za proučavanja. Od bitija redovničkoga knjižice je posljednje datirano djelo riječke tiskare i neliturgijskog su karaktera. Neliturgijski karakter ovog djela dodatan je poticaj za proučavanje budući da je znatan dio Kožičićeva korpusa liturgijskoga karaktera već istražen. Od bitija redovničkoga knjižice su kratak tekst koji govori o redovničkom životu, odnosno o uvjetima koje mora zadovoljavati svatko tko želi postati redovnikom. Analizom statusa dvojine u Knjižicama nije dobiveno mnogo primjera upravo zbog kračine teksta. Ipak, potvrđenim primjerima ustanovilo se da je Kožičić zadržavao dvojinu i to u kompiliranim dijelovima teksta, dok je dvojina u ostalim dijelovima teksta zamijenjena množinom. To nas navodi na zaključak da Kožičić nije bio dosljedan u čuvanju dvojine, ali ju je ipak zadržavao što je i u skladu s njegovom jezičnom koncepcijom. To je ujedno i potvrda da je dvojina kao kategorija živa još i početkom 16. stoljeća, ako ne u govornim idiomima, onda u glagoljaškim tekstovima.