Ovaj završni rad sadrži analizu djela Satir iliti divji čovik, utjecajno djelo osamnaestoga stoljeća koje je napisao prosvjetitelj Matija Antun Reljković. U radu se detaljno analiziraju prosvjetiteljske i filozofske ideje kao temeljne sastavnice djela. Reljković je napisao didaktično i prosvjetiteljsko djelo u kojem stvara fiktivni lik čije riječi predstavljaju autorovu kritiku i razmišljanja. Reljković se, u liku Satira, osvrće na prilike u Slavoniji, ponajprije ekonomske i socijalne. Tako Reljkovićev Satir predstavlja modernog pripovjedača osamnaestoga stoljeća u čijim se riječima zrcali prosvjetiteljska kultura zapadne Europe. U djelu istovremeno kudi slavonski puk, ali i očarava praktičnim znanjima i vjerom u napredak. Uvođenjem Satira podučava Slavonca o stanju u drugim zemljama i kulturama onodobne Europe. Ipak, za razliku od klasične satire, Reljković gradi lik Satira kao prosvjetiteljsko fiktivno biće pa se time odmiče od nekih tradicionalnih obilježja satire. Nadalje, u liku Satira utjelovio je racionalističke i fiziokratske prosvjetiteljske ideje, posebice na razini društvene, političke i gospodarske situacije u Slavoniji. U radu je prikazano stanje hrvatske književnosti i Slavonije u osamnaestome stoljeću, najvažniji autori i utjecajni književnici, koji su svojim djelima utjecali na Matiju Antuna Reljkovića. Nadalje, analiza Reljkovićeva Satira u ovome radu sadrži analizu likova Slavonca i Satira koji metaforički predstavljaju odnos autora i slavonskoga puka. Na posljetku, u radu je opisan stil, žanrovsko određenje i značaj Satira za hrvatsku stariju književnost, ali i utjecaj na daljnji razvoj Slavonije. Zaključno, književnik Matija Antun Reljković stvorio je djelo velike važnosti i visokoumjetničke vrijednosti čija se tematika može povezati i s današnjim međuljudskim odnosima.