Naslov Human-Artificial Intelligence Symbiosis: the Possibility of Moral Augmentation
Naslov (hrvatski) Simbioza čovjeka i umjetne inteligencije: mogućnost moralne nadogradnje
Autor Tomislav Miletić
Mentor Elvio Baccarini (mentor)
Mentor Dražen Brščić (komentor)
Član povjerenstva Nebojša Zelič (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Luca Malatesti (član povjerenstva) MBZ: 308096
Član povjerenstva Darko Polšek (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Rijeci Filozofski fakultet (Odsjek za filozofiju) Rijeka
Datum i država obrane 2021-01-21, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Filozofija
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 17 - Moralna filozofija. Etika. Praktična filozofija
Sažetak This thesis posits the hypothesis that the formation of a symbiotic relationship between a child and its AI companion can create a realistically applicable, socially acceptable, fine-tuned, moral augmentation aligned with the child’s moral development. The first chapter presents the concept of moral augmentation, introduces the idea of symbiosis, and delineates the proposal’s philosophical and technical differences from existing moral enhancement approaches. The second chapter grounds the
... Više discussion of AI capacities on realistic technical possibilities and shows why these machine limitations lead to ethical symbiotic partnerships. The third chapter explicates the necessary ethical requirements for the design of artificial ethical agents and shows how these design requirements constitute ethical means by which the AI companion accomplishes moral augmentation. The fourth chapter expounds on the concept of Human-Artificial Intelligence Symbiosis. The fifth chapter proposes the symbiotic AI companion as the ethical artificial intelligence means towards the accomplishment of moral augmentation. First, the companion paradigm is provided, second, the ethical capacities by which the AI companion aims to achieve moral augmentation with the human child are elucidated, third the question of companion distribution in a democratic society is explored. Sakrij dio sažetka
Sažetak (hrvatski) Ova teza postavlja hipotezu kako stvaranje simbiotskog odnosa između djeteta i njegovog AI suputnika može stvoriti realno primjenjivu, lako prihvatljivu, fino podešenu, moralnu nadogradnju usklađenu s djetetovim moralnim razvojem.
Prvo poglavlje predstavlja koncept moralne nadogradnje, uvodi ideju simbioze i ocrtava filozofske i tehničke razlike prijedloga od postojećih pristupa moralnom poboljšanju: temeljne motivacije, konačne ciljeve moralnog poboljšanja i tehnološka sredstva za
... Više postizanje tih ciljeva. Drugo poglavlje utemeljuje raspravu o sposobnostima umjetne inteligencije na realističnim tehničkim mogućnostima i razlaže zašto strojna ograničenja dovode do simbiotskog partnerstva. Rasprava se usmjerava na metode strojnog učenja: učenje pod nadzorom, učenje bez nadzora, učenje podrškom. Treće poglavlje objašnjava potrebne etičke zahtjeve u dizajnu umjetnog etičkog agenta i pokazuje kako etički principi konstituiraju etička sredstva pomoću kojih AI suputnik postiže moralnu nadogradnju. Razlaže se i polje etike umjetne inteligencije, te strojna etika i robotska etika. Analizira se osnovne etičke principe umjetne inteligencije: robustnost, poštivanje ljudske autonomije, objašnjivost i strojna pravednost. Ovdje se također pojašnjava struktura etičkih modela koji upravljaju etičkim odlukama umjetnog agenta te se razmatra problem pouzdanosti umjetnih inteligencija i ljudske odgovornosti u etičkim odlukama.
Četvrto poglavlje objašnjava koncept simbioze čovjeka i umjetne inteligencije. Prvo, izlažu se razlozi potrebe simbiotskog odnosa. Drugo, definira se simbiotski odnos i predlažu dvije verzije: jaka i slaba. Ilustriraju se simbiotska parterstva i analiziraju vitalne točke koncepta: autonomija, utjelovljenje, strojna ekspertiza, motivacijska potpora, pouzdanost. Peto poglavlje predlaže simbiotskog pratioca umjetne inteligencije kao društveno prihvatljivu etičku umjetnu inteligenciju za postizanje moralne nadogradnje. Prvo, izlaže se paradigma suputnika, pružaju se primjeri i analiziraju osnovne karakteristike – vjernost, transparentnost, fina podešenost, poštivanje moralne autonomije. Drugo, razjašnjavaju se etički kapaciteti kojima AI pratilac želi postići moralnu nadogradnju kod ljudskog djeteta. Oni uključuju etičke modele kojima suputnik donosi valjane etičke savjete, te afektivno računarstvo, metode umjetne inteligencije kojima se prepoznaje, intepretira i simulira ljudske emocije. Ovim metodama suputnik cilja ostvariti moralnu motivaciju i emotivnu stabilnost. Konačno, istražuje se problematika distribucije suputnika u demokratskom društvu. Ovdje pokazujem na koji način distribucija suputnika umjetne inteligencije može pogoršati postojeće asimetrije moći u društvu i ugroziti demokratske procese. Kao moguće rješenje predlažem usvajanje regulatornog pristupa. Sakrij dio sažetka
Ključne riječi
AI ethics
AI companions
Human-AI symbiosis
Moral augmentation
Ključne riječi (engleski)
etika
UI suputnici
UI moralna nadogradnja
simbioza ljudi i UI
Jezik engleski
URN:NBN urn:nbn:hr:186:421057
Studijski program Naziv: Filozofija i suvremenost Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filozofija (dr. sc.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2022-03-24 09:04:33