U današnje doba globalizacije sve je više heterogenih zajednica koje su pojačale potrebu za razumijevanjem pojma multikulturalnosti i onoga što on predstavlja. Multikulturalizam i njima bliski pojmovi počinju biti sve uobičajeniji pojmovi u hrvatskom, a i svjetskom javnom diskursu. Knjižnične usluge za različite manjine u nekim zajednicama počinju se razvijati već krajem 19. stoljeća, no one važnije i veće promjene počinju se javljati tek krajem 20. stoljeća kao rezultat društvenih i političkih zbivanja, nacionalne i međunarodne legislative te profesionalnih smjernica. Jedno od važnijih načela istaknutih u Smjernicama za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice je uspostavljanje međukulturnog dijaloga u svim vrstama knjižnica ( narodnim, namijenjenima djeci, knjižnicama na akademskoj razini) kroz čiji se rad sagledavala multikulturalnost knjižnica. Svaka knjižnica koja cilja na multikulturalne usluge treba jasno izraziti svoje strategije, prioritete i ciljeve koji bi trebali postati sastavni dio programa knjižnice. Neki u ovom radu spomenuti primjeri dobre prakse multikulturalnih knjižnica su programi narodnih knjižnica u New Yorku i Torontu, te iskustva iz Nizozemske i Australije. U Hrvatskoj postoji devet središnjih knjižnica nacionalnih manjina koje djeluju u sklopu matičnih ili drugih većih gradskih knjižnica, prema središtima i regijama u kojoj živi najveći broj pripadnika manjina. Knjižnica kao mjesto učenja, mjesto okupljanja i kao kulturno središte u svijetu koji svaki dan postaje sve manji, može pridonijeti razumijevanju znanja o kulturnoj raznolikosti .