Gastropareza jest je sindrom u kojem je prisutno objektivno usporeno pražnjenje želuca u odsutstvu mehaničke opstrukcije. Glavni simptomi gastopareze su: mučnina, povraćanje, rana sitost, postprandijalna nadutost i epigastrična bol. Najčešći je uzrok gastropareze nepoznat (idiopatska), ali naučestalija poznata etiologija jest šećerna bolest (dijabetes mellitus, DM) te se procijenjuje da zahvaća jednu trećinu gastropareza. 5-12% oboljelih od DM-a imaju dijabetičku gastroparezu (DG), a primjećuje se njezin porast u svjetskoj populaciji radi sve većeg broja oboljelih od šećerne bolesti u svijetu. Zahvaća više žene nego mouškarce. 25 Smatra se da je centar mehanizma nastanka bolesti gubitak intersticijskih Cajalovih stanica i poremećaj enteričnog živčanog sustava zbog imuloške disregulacije. Veliku ulogu u patogenezi ima i autonomna neuropratija, kao jedna od kroničnih komplikacija šećerne bolesti. Pojava simptoma DG-e započinje otprilike nakon 10 godina od postavljanja dijagnoze DM-a i ima sklonost da perzistira usprkos optimalnoj glikemijskoj kontroli. Najdominantniji simptom gastropareze u DM-a jest mučnina. Zlatni standard u dijagnosti DG-e predstavlja scintigrafija pražnjenja želuca. Prva linija liječenja gastropareze jest promjena prehrane, optimalna glikemijska kontrola i upotreba prokinetika i antiemetika. U pacijenta u kojih gastropareza značajno umanjuje kvalitetu života , a nije učinkovita prva linija liječenja, onda su izbor invazivne metode poput električne stimulacije želuca. Cilj terapije je smanjiti broj hospitalizacija i poboljšati kvalitetu života i funkcionalni status u oboljelih.