Paul Hindemith jedan je od najznačajnijih skladatelja i teoretičara glazbe 20. stoljeća. U burnom vremenu traganja za novim idejama i putevima glazbe, s ciljem stvaranja vlastite skladateljske teorije, Hindemith se vraća ishodištima i prirodnim svojstvima glazbenog materijala. Smatrajući kako se razvoj glazbe mora temeljiti na tradicionalnim osnovama koje se mogu integrirati sa suvremenim idejama, Hindemith na čvrstim temeljima tradicije stvara svoju skladateljsku teoriju. U prvom dijelu ovog magistarskog rada detaljno je izložena Hindemithova skladateljska teorija, dok u drugom dijelu promatramo njegove skladateljske principe na primjeru fuga iz ciklusa Ludus tonalis. Kroz detaljnu analizu fuga cilj je utvrditi u kojoj se mjeri one naslanjaju na baroknu fugu, odnosno koje tradicijske značajke skladatelj zadržava, a koje zamjenjuje vlastitim izražajnim i tehničkim sredstvima. U trećem poglavlju kratko je prikazana primjena Hindemithove tehnike skladanja na isječke iz fuga spomenutog ciklusa, s ciljem propitivanja njegovih skladateljskih principa u praktičnom smislu. Proučavanje Hindemithove glazbe bit će zanimljivo svima onima koji su zaljubljenici u zvuke glazbe starih majstora, kao i onima koji su otvoreni prema novim idejama; njegova glazba idealan je prikaz sinteze starog i novog, odnosno rađanja nove misli na temeljima stare.