Donošenjem direktive Solventnost II na europskom tržištu se stvara pravni okvir koji kroz svoja tri stupa (modeliranje rizika, upravljanje rizikom, otkrivanje rizika) nastoji poboljšati solventnost osiguratelja i time osigurati stabilnost financijskog tržišta na koje utječe solventnost društava za osiguranje te osigurati adekvatnu zaštitu potrošača – osiguranika, korisnika osiguranja i ugovaratelja osiguranja. Ističe se uloga Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koja ima pravo intervenirati u poslovanje društva za osiguranje nekolicinom nadzornih mjera, a posebno prijedlogom za otvaranje stečaja osiguratelja kako bi se pravovremenim djelovanjem osiguralo namirenje tražbina iz osiguranja u stečajnom postupku. Poseban je naglasak na pravnim učincima otvaranja stečaja osiguratelja na ugovore o osiguranju, njihov prestanak po isteku trideset dana od dana otvaranja stečaja i pravima koja u tom periodu nastaju za one osiguranike i korisnike osiguranja za čije se ugovore ostvario osigurani slučaj. Položajem tražbina iz osiguranja u višem isplatnom redu stečajnog postupka i izdvajanjem imovine matematičkih pričuva iz stečajne mase se nastoji osigurati njihovo potpuno namirenje i udovoljavanje odštetnom karakteru osiguranja. Pravom podnošenja izravne tužbe Hrvatskom uredu za osiguranje od strane oštećenika u prometnim nesrećama, Hrvatski ured za osiguranje stječe pravo regresa prema osiguraniku za isplate naknada koje učini oštećenicima, ali i mjesto u prvom višem redu namirenja iz stečajne mase osiguratelja. Ograničavanjem isplata iz sredstava Garancijskog fonda za zaštitu žrtava prometnih nesreća u slučaju stečaja osiguratelja se osigurava njegovo financijsko poslovanje, ali i solventnost osiguratelja koji bi inače morali odgovarati u potpunosti.