Problem suvremenog turizma leži u činjenici da je njegov ubrzan razvoj, u vrlo kratkom vremenu, donio mnoge koristi ali i prouzročio goleme štete, kako zajednici, tako i okruženju u kojem se razvijao. Stoga se u novije doba počelo razmatrati o pozitivnim i negativnim učincima suvremenog turizma te nastojanjima upravljanja, kontrole i planiranja utjecajima koje on sa sobom donosi. Kako bi se održala dugoročna održivost razvoja turizma, potrebno je uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između četiri temeljne dimenzije proizašle iz načela održivosti a to su ekološka, ekonomska, sociokulturna i tehnološka. Održivi turizam u zaštićenim područjima prirode u Hrvatskoj pruža priliku za ostvarenje konkurentnosti, iako još uvijek postoje ograničenja koja onemogućuju napredak, zahvaljujući inicijativama manjih zajednica, volontera, ali i izmjena zakona te dodatnim sredstvima financiranja koja se u ove svrhe povlače iz Europskih fondova, čime će ostvarenje napretka ipak biti moguće u budućnosti. Cilj rada je prikazati način na koji se turizam u zaštićenim područjima prirode može razvijati te prednosti i nedostatke trenutnog stanja u Republici Hrvatskoj na području održivog turizma u zaštićenim područjima prirode. Kao primjer iz prakse prikazano je trenutno stanje Parka prirode Papuk sa razmatranjima o budućim perspektivama razvoja Parka.