U kliničkoj praksi se relativno nedavno počelo pridavati više pozornost uzrocima bolesti nego simptomima, dok znanost i tehnologija napreduju puno brže. P4 medicina predstavlja originalan pristup liječenju te obuhvaća procese predikcije, prevencije, personalizacije i participacije. Koncept prevencije može se primijeniti na razini pojedinca ili šire populacije, s ciljem promjene životnih navika koje dovode do razvoja kroničnih degenerativnih bolesti. Na globalnoj razini pristupi prevenciji su raznoliki, od javnozdravstvenih kampanja i edukativnih nastavnih programa do povećanja poreza na pojedine proizvode. Dob, spol, metabolizam, razina fizičke aktivnosti i stresa te način prehrane bi se trebali uzimati u obzir pri određivanju preventivnih opcija prilagođenih pacijentovim navikama, dijagnozi i terapiji. Dostupnost brze hrane i rasprostranjenost zapadnjačkog načina prehrane predstavlja značajni rizik za razvoj hipertenzije, otpornosti na inzulin i pretilosti. Unos hrane utječe na sastav crijevne mikrobiote i može poticati razvoj patogenih vrsta, a posljedice se mogu odraziti na druge organske sustave (urogenitalni sustav, živčani sustav itd.). Uspješno uvođenje koncepta prevencije i novih terapijskih mogućnosti u kliničku praksu ovisi o kvaliteti procesa translacije i diseminacije, koji bi se trebali prilagoditi financijskim i obrazovnim mogućnostima ciljane populacije. Novi pristupi zdravstvu trebali bi omogućiti pružanje najbolje moguće skrbi pacijentima te im poboljšati kvalitetu i duljinu života, a ne težiti povećanju profita i marketingu. Uvođenje koncepta preventivne medicine predstavlja etički, društveni, ekonomski i akademski izazov, ali može višestruko doprinijeti unaprjeđenju zdravstvenog sustava.