Ovaj završni rad obrađuje značenje neoliberalizma kao ideologije, te pojavu i manifestaciju neoliberalizma u obrazovanju. Neoliberalizam se definira kao teorija ekonomsko-političke prakse koja tvrdi da će posredstvom tržišta doći do dobrobiti i blagostanja svih ljudi ukoliko se iskoriste sve intelektualne sposobnosti, odnosno ljudski kapital. Država igra značajnu ulogu: ona bi trebala stvoriti slobodno tržište na kojem se pojedinac može slobodno natjecati sa svima drugima. Uspjeh pojedinca ovisi isključivo o njemu samom. Takve odredbe pojavile su se i u obrazovanju gdje se pod uplivom neoliberalne politike povećala privatizacija školstva pa si niže klase više nisu mogle priuštiti visoko obrazovanje. Na taj je način došlo do povećanog raslojavanja među ljudima različitog socioekonomskog statusa. Neoliberalizam u obrazovanju ima nekoliko manifestacija, kao što su privatizacija, plaćanje školarina, težnja k razvoju vještina, usmjeravanje prema gospodarskim potrebama, poticanje uspješnosti, razne standardizirane evaluacije, rangiranja sveučilišta, podcjenjivanje društvenih i humanističkih znanosti i dr. Za posljedicu ima raslojavanje društva ne samo prema klasi, nego i prema rasi, spolu, dobi. Tržište potiče obrazovanje ljudi onih profila koji su mu potrebni, a to su oni koji si mogu priuštiti takvo obrazovanje, koji su mladi, sposobni, brzo i mnogo pamte, te su fleksibilni. Zbog takvih implikacija obrazovanja, brojni kritičari iz društvenih i humanističkih znanosti uputili su oštre kritike neoliberalnim vrijednostima u obrazovnom sustavu, a neke najznačajnije bit će predstavljene u radu.