Kreativnost je najčešće definirana kao sposobnost stvaranja nečeg novog, originalnog i neočekivanog, a ujedno i korisnog. Svi ljudi su kreativni, no o njenom razvoju, vježbi i drugim čimbenicima ovisi koliko će se taj potencijal razviti. Različitost osoba u grupi i različitost njihovih ideja može voditi do osmišljavanja većeg broja ideja u grupnom kreativnom radu, no ponekad grupni kreativni potencijal ostaje neiskorišten zbog „švercanja“ pojedinaca unutar grupe. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati učinak u zadatku kreativnog mišljenja ovisno o tome rješavaju li sudionici test u paru ili individualno. U istraživanju je sudjelovalo trideset parova sudionika i trideset individualnih sudionika koji su pristupali zadatcima kreativnog mišljenja za računalom pod kontroliranim uvjetima. Eksperiment je konstruiran u PsychoPy-u te se sastojao od deset fotografija preuzetih iz istraživanja Ristić i Milošević (2017) za koje su sudionici trebali osmisliti kreativni naslov te potom procijeniti koliko svoj odgovor smatraju kreativnim. Nije pronađena značajna razlika u kreativnosti odgovora između odgovora parova sudionika i individualnih odgovora niti u jednoj od dvije korištene mjere kreativnosti (koeficijent izuzetnosti, ocjene sudaca). Utvrđena je značajna razlika u vremenu potrebnom za osmišljavanje i pisanje odgovora između skupina, generalno je bilo potrebno dulje vrijeme za skupinu koja je zadatke rješavala u paru. Nadalje, utvrđena je značajna razlika u samoprocjeni vlastitih kreativnih odgovora između skupina, generalno su sudionici u parovima donosili više procjene za napisane odgovore u odnosu na procjene individualnih sudionika. Rezultati ovog istraživanja u skladu su s dosadašnjom literaturom. Iako prva hipoteza nije prihvaćena, postoje moguća objašnjenja te je raznolikost rezultata po pitanju kreativnosti prisutna i u dosadašnjim istraživanjima.