U radu se istražuje i opisuje publicistički stil kao najsloženiji funkcionalni stil hrvatskog standardnog jezika. To je stil koji služi za javno priopćavanje te ovisno o žanru ima različite funkcije. Obavijesni žanrovi publicističkog stila ostvaruju se u pisanom i govornom obliku obuhvaćajući različite medije: novine, radio, televiziju i internet. U radu se navode neka od općenitih obilježja publicističkoga stila na sintaktičkoj razini kao što su uprosječivanje sintakse, nominalizacija, ustaljena raspodjela glagolskih vremena te česta uporaba upravnog i neupravnog govora kao rezultat navođenja izvora i citata te uporaba ustaljenih tekstnih konektora kao posljedica različitih uzročno-posljedičnih veza u događajima o kojima se u tekstovima piše. S obzirom na to da bi jezik publicističkog stila u pravilu trebao biti pisan u skladu sa zahtjevima standardnojezičnih norma, navode se i pogrješke koje su u tekstovima česte. Najčešće su pogrješke na internetu i to u uporabi prijedloga i veznika koji se upotrebljavaju u krivom kontekstu ili obliku. Također, primjerima se potkrijepljuju i pogrješke vezane uz sročnost i glagolske rekcije, a opisano je i sve češće prodiranje sintaktičkih posuđenica iz engleskog jezika u publicistički funkcionalni stil hrvatskog jezika.