Cilj ovog rada je opisati suradnju obitelji i škole kao njihovoj zajedničkoj aktivnosti. Obitelj i škola su najvažniji čimbenici koji utječu na odgoj djece, pa su stoga upućeni zajednički djelovati i razvijati ravnopravne partnerske odnose. Zbog tog su se razloga u radu analizirali i opisali postojeći oblici suradnje škole i roditelja, prikazala se povijest suradnje obitelji i škole te se naglasila važnost takve suradnje. Promatrano tijekom povijesti ova suradnja i partnerski odnosi između obitelji i škole su se mijenjali a ovisili su o zadaćama i ciljevima škole i uloge obitelji u društvu. Danas postoje brojni oblici i modeli suradnje obitelji s odgojnim institucijama. Najčešći modeli suradnje škole i roditelja u Hrvatskoj su roditeljski sastanci i individualne informacije. Oblike rada možemo podijeliti u dvije skupine, odnosno možemo ih klasificirati kao individualne ili pojedinačne oblike rada i kao skupne oblike rada. U individualne modele suradnje ubrajaju se individualno informiranje, razgovor u školi, razgovor u roditeljskom domu te pismeno informiranje. U skupne modele suradnje ubrajaju se skupno informiranje, grupni razgovori i roditeljski sastanci. Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da je praksa još uvijek daleko od teorije, odnosno utvrdilo se da postoji nizak angažman roditelja u suradničkim aktivnostima sa školom kao i nedovoljna zainteresiranost roditelja za suradnju ili pak nezadovojstvo međusobnom suradnjom. Još uvijek postoji potreba za aktivnijim uključivanjem roditelja u školu, za razvojem međusobne suradnje. Uspostavljanje partnerskih odnosa je iznimno važno jer ovi odnosi pozitivno utječu na djecu čije obitelji aktivno njeguju suradnju sa školom. Djelovanje na poticanju i razvijanju ove suradnje zahtijeva više informiranje roditelja o njihovim mogućnostima suradnje.