Tema ovog završnog rada su primarne imunodeficijencije, rašireni poremećaji koji se javljaju od dojenačke dobi sve do adolescencije. Primarne imunodeficijencije skupina su s više od 300 različitih kroničnih poremećaja gdje postoji nedostatak neke sastavnice imunološkog sustava ili ih obilježava poremećaj njegove funkcije. Već u ranom djetinjstvu treba obraćati pažnju na eventualne simptome i ponovljene infekcije koje bi mogle ukazivati na određene autoimune poremećaje, pogotovo ako u obiteljskoj anamnezi već postoji prisutnost autoimunih bolesti. Vrlo bitnu ulogu u svemu tome ima medicinska sestra, koja je spona između djeteta s jedne strane, te ostalih pripadnika zdravstvenog sustava s druge. Što se tiče liječenja, u radu će se opisati tri najčešće metode primjene terapije, te usporediti njihove prednosti i djelovanje. Intravenska primjena imunoglobulina najraširenija je među svim metodama jer se može primijeniti veća doza lijeka kroz kraći vremenski period, a samim time i postići bolji učinak. Kao i pri svakoj drugoj primjeni terapije postoji određen rizik za pojavljivanje nuspojava koje se mogu manifestirati kao lokalne i sistemske reakcije. Drugi dio rada biti će posvećen intervencijama medicinske sestre kod djece oboljele od primarne imunodeficijencije, njihovoj ulozi u skrbi i edukaciji. Medicinska sestra brine o djetetu od samog prijema na odjel, do pripreme za primjenu terapije, nadzor i praćenje. Edukacija je jedna od važnijih stavki u cijelom procesu, a ulogu edukatora preuzima upravo medicinska sestra koja podučava dijete i njegovu obitelj o samoj bolesti, liječenju i skrbi.