Kronična bubrežna bolest jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema čiji je značajan porast zabilježen svake godine. Njeno pravovremeno otkrivanje i liječenje može spriječiti mnogobrojne komplikacije te usporiti brzinu smanjenja bubrežne funkcije. Kronična bubrežna bolest definira se kao patološki nalaz urina ili morfologije bubrega i/ili smanjenje glomerularne filtracije. Najčešći uzroci su šećerna bolest (tip 2) i arterijska hipertenzija, zatim kronični glomerulonefritis, pijelonefritis te policistična bolest bubrega. Bubrežna funkcija se može nadoknaditi hemodijalizom ili peritonejskom dijalizom. Najvažnija uloga je edukacija pacijenata koji sami donose odluku koju vrstu nadomještanja bubrežne funkcije će izabrati. Peritonejska dijaliza je metoda nadomještanja bubrežne funkcije pri kojoj peritoneum, koji oblaže unutrašnjost trbušne šupljine, služi kao membrana kroz koju se uklanjaju razgradni proizvodi ili toksini nastali u organizmu kao rezultat zatajenja bubrežne funkcije. Temelji se na prijenosu tvari i vode kroz membranu koja razdvaja dva prostora ispunjena tekućinom. U jednom prostoru se nalazi krv u peritonejskim kapilarama, a drugi prostor je peritonejska šupljina koja je ispunjena otopinom za dijalizu u slučaju potrebe za peritonejskom dijalizom. Zbog svoje učinkovitosti, jednostavnosti izvođenja te tehničkih unaprjeđenja ovakva vrsta nadomještanja bubrežne funkcije je pronašla mjesto u liječenju oboljelih sa završnim stadijem kronične bubrežne bolesti. Infekcije su jedna od najčešćih komplikacija peritonejske dijalize te se povezuju sa znatnim pobolijevanjem bolesnika i skraćivanjem vijeka metode. Posljedica su promjene imunosnog sustava uzrokovanog uremijom te pojačane izloženosti patogenima prilikom samog postupka dijalize. Medicinska sestra je odgovorna za provođenje edukacije bolesnika, a uspješnost edukacije ovisi o načinu komunikacije s pacijentom, pokazanoj empatiji te prilagodbi edukacije pacijentu.