Grad Fažana se nalazi na jugozapadnom dijelu Istre, u okolici grada Pule te kao općina obuhvaća naselja Fažanu, Valbandon, Stanciju Barbo i Šuridu. Fažani oduvijek pripada otočje Brijuni, iako to još nije zakonski definirano (otočje zakonski pripada Gradu Puli). Fažana je glavna spona Brijuna s kopnom. Općina Fažana ima bogatu povijest zahvaljujući dobrom geografskom položaju, okruženošću morem te plodnim poljima, uslijed čega je bila primamljiva rimskim civilizacijama koje su se u vrijeme antike naseljavale na to područje. Iz razdoblja antike arheološkim iskopinama su otkriveni brojni lokaliteti i ostaci proizvodnih predmeta. U vrijeme antike Fažana je bila poznata po proizvodnji amfora, po bazilikama te ukusnom vinu i ulju. Od osnivanja Općine Fažana 2001. započinje istraživačka povijest antičke Fažane. Antička Fažana je do tada bila poznata u stručnoj literaturi kao keramičarski centar Gaja Lekanija Bassa, što znamo iz stručnih izvješća i tekstova Antona Gnirsa koji je istraživao arheološku baštinu južne Istre. Gnirsova istraživanja temeljila su se na pretpostavkama o postojanju keramičarskog centra na području Fažane s obzirom na to da su otkrivene velike količine keramičarskih ostataka amfora i drugog keramičkog materijala. Kod Male Vale otkrivena je 2006. antička rimska uljara. Uljara kod Male Vale je, u odnosu na druge slične lokalitete koji se nalazi u okolici Fažane i Brijuna, specifična po tome jer ima postrojenja trokulara „in situ“ u izvornom proizvodnom kontekstu, odnosno gotovo su netaknuta. U kasnom Augustovom razdoblju razvija se proizvodna keramičarsko-opekarska djelatnost. Proizvodnja keramičkih izrađevina se vršila uz pomoć keramičarsko – opekarske peći čiji su ostaci pronađeni na prostoru današnjeg Župnog trga u Fažani 2007. Pronalaskom keramičarskih materijala Gnirs je mogao pretpostaviti da je istraživani prostor bio žarište radioničkog keramičarskog obrta u kojem su se nalazile peći. Daljnjim istraživanjem pronađeni su ostaci keramičko – opekarske peći koja je bila četvrtastog oblika, s rebrima i središnjim ložištem u obliku tumula, a zidovi peći bili su izgrađeni od gline ili opeke. Krajem Augustove vladavine započinje proizvodnja amfora. Amfore koje su bile proizvedene u fažanskoj radionici bile su obilježene žigovima Lekanija Bassa. Lekanijev žig pojavljivao se u više varijanata, a neke od najpoznatijih su Lae, Laek i C Laeb. Nakon smrti Lekanija Bassa radionica je došla pod carsko vlasništvo, o čemu svjedoče žigovi na amforama koje su pronađene, a danas se čuvaju u Arheološkom muzeju Istre. Pronalaskom keramičko - opekarske peći dokazana je i pretpostavka o izgradnji luksuzne rezidencijske maritimne vile u Valbandonu, kod Male Vale, u istom razdoblju – razdoblju julijevskog mira. A. Gnirs je otkrio ostatke antičke arhitekture, rimske vile, koja je bila ukrašena mozaikom raznobojna kamena koje datira iz 1. i 2. stoljeća. Smatra se da su dijelovi vile, građevine od cigle s dva dvorišta s trijemovima, pripadali i keramičarsko - proizvodnom kompleksu Gaja Lekanija Bassa u Fažani. Na temeljima antike razvijen je srednjovjekovni život Fažane. Razdoblje je obilježeno ostacima sakralnog graditeljstva, po čemu se može zaključiti da je kršćanstvo bilo duboko ukorijenjeno u stanovništvo koje je bilo predano vjerskome životu i gradnji sakralnih objekata koji danas predstavljaju kulturnu ostavštinu iz tog razdoblja: Župa svetog Kuzme i Damjana, crkva Blažene Djevice Marije od Karmela, crkva sv. Ivana Apostola i crkva sv. Elizeja. Crkva sv. Kuzme i Damjana je specifična po kamenom inventaru. Na području cijele Istre postoji šest crkvica koje su posvećene sv. Kuzmi i Damjanu (fažanska crkva je najstarija te je jedina bila i župna crkva). Na samom ulazu u crkvu nalazi se nalazi se križ koji je dopremljen 1709. jedrenjakom koji je plovio iz Trsta prema Puli, te o tom križu postoji legenda prema kojoj su Fažanci i Štinjanci zbog križa bili u sukobima. Zbog navedenog je u fažanskoj crkvi napravljena slika jedrenjaka kojim je križ dopremljen. Crkva sv. Marije Karmelske je karakteristična po djelomično očuvanim dvoslojnim zidnim slikama na kojima se nalaze okrugle mandorle iz kojih isijavaju zrake svjetla, sa strana se nalaze anđeli koji imaju prekrižene ruke na prsima. Crkva sv. Elizeja je karakteristična po pronalasku ranosrednjovjekovnih grobova koji su bili uklesani u živu stijenu, dozidani te ožbukani, oponašajući na takav način ukop pokojnika privilegirane crkvene zajednice u kamenom sarkofagu. Za crkvu sv. Elizeja se pretpostavlja da je povezana s crkvom sv. Marije Karmelske zbog tradicijskog podrijetla križarsko – karmelskog redovništva u štovanju proroka Ilije i njegovog nasljednika Elizeja. Novija povijest Fažane veže se uz povijesna zbivanja na području Istre između 1918. i 1945., kada je propala austro – ugarska vlast te u Istru dolaze Talijani i provode fašističku vlast Benita Mussolinija. Iako se smatra da je Fažana u tom razdoblju doživjela gospodarski procvat u brojnim područjima, bilo je i ružnijih zbivanja koja se vežu uz otpore fašizmu te je iz Fažane pokrenuta akcija oslobađanja Brijuna. U otporima fašizmu bilo je smrtno stradalih i nestalih žrtava, u čast kojima je u Fažani podignut spomenik palim borcima i žrtvama fašizma. Poznato je da je Fažana od davnina gajila tradiciju uzgajanja i prerade ribe, zbog čega stanovništvo zna pripremati srdele na nekoliko načina. Srdela je u Fažani cijenjena riba kojoj se odaje počast svake godine u mjesecu kolovozu, na kulturno - tradicionalnoj „Fešti od srdela“. Godine 2006. u Fažani je nastao projekt pod nazivom „Park srdela“ koji predstavlja park skulptura na temu srdela, koji je lociran duž fažanske rive (prema Peroju i prema Valbandonu, na drugoj strani Fažane). Danas se dužinom parka rasprostire više spomenika na temu srdela. U Fažani je 7. siječnja 2018. podignut spomenik boksaču Mati Parlovu, najboljem hrvatskom sportašu 20. stoljeća. Brončani spomenik, u prirodnoj veličini boksača, podignut je u blizini njegove kuće, točnije na području Aleje maslina i istoimene šetnice. Na Brijunskom otočju, iz antičkog razdoblja i srednjeg vijeka poznati su brojni kulturni spomenici. Na Brijunima su se izgradile i crkve koje su očuvane do danas te predstavljaju kulturno-spomeničku ostavštinu. Neke od danas najpoznatijih jesu crkva sv. Germana iz 1481. i sv. Roka iz 16. stoljeća. Brijunsko otočje je bilo primamljivo i zanimljivo i predsjedniku bivše Jugoslavije Josipu Brozu Titu, koji se iz Fažane prvi put uputio na Brijune 1947. te je to područje postalo njegovim privatnim mjestom za odmor. Zbog boravka Tita na Brijunima iza njega je ostalo bogato kulturno nasljeđe. Tito je bio rodom iz Kumrovca pa je danas Općina Fažana u dobroj suradnji s Općinom Kumrovec. Kulturno – povijesnu baštinu Brijuna čine spomenici iz svih razdoblja i stotinjak lokaliteta i objekata arheoloških i kulturno-povijesnih vrijednosti. Rimska vila u zaljevu Dobrika na Brijunima je lokalitet koji je sagrađen u 2./1. stoljeću pr. Kr. Vila je imala dugogodišnju naseljenost, o čemu svjedoče brojni nalazi iz razdoblja rimske republike, antike, karolinškog razdoblja i Venecije, odnosno mletačkog razdoblja koje se smatra posljednjim razdobljem koje je iza sebe ostavilo tragove života. Arheološkim istraživanjem otočja Brijuni pronađene su brojne antičke građevine, poput onih u uvali Verige, Val Madona, Kolci, Gradina te druge. U uvali Verige na Brijunima otkrivena je rimska vila u kojoj su pronađeni, na tzv. castrumu, ostaci „in situ“ velike dolije u dva paralelna reda, za koje se smatra da su izrađene u fažanskoj radionici Lekanija Bassa. Vila u Verigama je za sada jedinstvena maritimna rezidencijalna vila na području Istre u rimsko doba. Na Brijunima je smještena crkvica svetog Germana iz 15. stoljeća koja je poznata po istarskim freskama i glagoljičkim spomenicima Istre i Kvarnera. Danas je crkva lijepo uređena te se u njoj održavaju vjenčanja i krštenja.