Vrijednosni papiri mogu se još i „predstaviti“ kao financijski instrumenti. Razlog tome je taj što oni služe kao sredstvo za prikupljanje kapitala za poduzeće. Osnovna podjela vrijednosnih papira svodi se na kratkoročne i dugoročne. Sa kratkoročnima trguje se na tržištu novca, kada sa dugoročnima trguje se na tržištu kapitala. Prema temi ovoga rada „pozornost“ će biti stavljena na dugoročne vrijednosne papire odnosno na: vlasničke i dužničke financijske instrumente. Navedeni financijski instrumenti sadrže „dozu nepredvidljivosti ponašanja“ na tržištu, međutim jedan se ističe i za njega kao da je izmišljena sljedeća izreka koja glasi: „postoji iznimka svakog pravila“. Također poznate su financijske politike kojima se može „frizirati“ poslovni rezultat na kraju godine. Iznimka nisu ni poneke emisije vrijednosnih papira koje isključivo utječu na samu nominalnu vrijednost vrijednosnog papira ili je ipak cilj provedbe emisije preuzimanje poduzeća, bilo da se radilo o prijateljskom ili neprijateljskom preuzimanju. Promjene na tržištu uvelike mogu poremetiti samo trgovanje sa vrijednosnim papirima i poduzećima stvoriti ogromne probleme. Na poduzećima je da procijene situaciju u kojoj žele realizirati emisiju vrijednosnih papira, uz njima dobro poznat uvjet da rizik svedu na minimalnu razinu.