Francuska vanjska politika za vrijeme De Gaullea je rad koji prikazuje vanjsku politiku Francuske u godinama od 1958. do 1969., isto tako govori o njenim uzrocima i posljedicama. Opisuje politiku koju je kreirao sam predsjednik Charles De Gaulle, te objašnjava način na koji je ona funkcionirala. Vanjsku politiku francuske u periodu predsjednika De Gaullea možemo promatrati kroz prizmu povijesnog konteksta, osobnog utjecaja samog predsjednika De Gaullea, ali i odnosima u međunarodnom prostoru. Period druge polovice 20. stoljeća u kojem je ona kreirana bio je period bipolarizma i blokovske podjele, odnosno posebno povijesno razdoblje. Većina svijeta bila je svrstana u neki od blokova. To je i period dekolonizacije, procesa koji je obilježio 20. stoljeće, a i Francusku vanjsku politiku koja je obilježena ratom u tim kolonijama. Tih je godina u svijetu nastao najveći broj novih država, od samo francuskih kolonija možemo spomenuti Alžir, Maroko, Tunis, Vijetnam, Laos, Kambodža kao države u kojim su se vodile i borbe. Također se javlja proces eurointegracije u kojem dolazi do približavanja europskih zemalja, stoga je to vrijeme ključno, jer se postavljaju temelji budućoj Europskoj Uniji. Francuska zauzima jednu od ključnih pozicija u kreiranju buduće zajednice uz Njemačku. Istodobno zauzima samostalniju poziciju naspram NATO saveza, te dobiva mogućnost postati sjecište, odnosno mjesto susreta Istoka i Zapada.