Promjena tradicionalne strukture obitelji zahtijeva prepoznavanje i davanje podrške novim oblicima obitelji. Tema ovog rada je samohrano roditeljstvo – pojam, okruženje i značaj u suvremenom društvu, relevantna sociološka i socijalno psihološka istraživanja i smjerovi mogućeg teorijskog i društvenog angažmana u rješavanju postojećih problema. U prvom dijelu rada prezentirana je aktualna pozicija samohranih roditelja u društvu, posebno hrvatskom, i neki od problema kojima su izloženi, s akcentom na manjkave i neadekvatne društvene mjere, posebice institucionalne podrške te na stigmatizaciju i diskriminiranje od strane društva. U nastavku rada izloženo je pet teorija u okviru kojih se može promotriti i istraživati samohrano roditeljstvo: tri klasične sociološke (funkcionalistička, konfliktna i feministička) i dvije socijalno psihološke (teorija socijalnih uloga i teorija samopotvrđivanja). Unutar funkcionalističke i konfliktne teorije ponuđena su dva različita viđenja utjecaja samohranog roditeljstva na društvo (s jedne strane destabiliziranje društva, a s druge smanjenje patrijarhalnog obrasca i nejednakosti u društvu), dok je kroz feminističku teoriju iznesena razlika društvenog položaja i iskustava samohranih majki i očeva. U kontekstu teorije socijalnih uloga i teorije samopotvrđivanja navode se mogući utjecaji samohranog roditeljstva na djecu (više androgenih karakteristika i drugačija percepcija tradicionalnih rodnih uloga, te povećani emocionalni i kognitivni problemi). Tijekom cijelog rada otvaraju se nova pitanja i ukazuje na mogućnosti daljnjih znanstvenih istraživanja ovog kompleksnog fenomena iz različitih perspektiva, naglašavajući važnost takvih istraživanja i rješavanja postojećih problema ne samo za samohrane roditelje nego i za društvo u cjelini