Cilj ovoga rada je analiza teze koju je iznio Marshall McLuhan u svome djelu Razumijevanje medija te pronalaženje njenog značenja i glavne biti. Ono što smo zaključili iz McLuhanovog djela jest da je glavna bit teze „medij je poruka“ to što je „sadržaj“ medija uvijek neki drugi medij te to možemo vidjeti iz primjera pisma kojemu je sadržaj govor. Ono što je također bitno navesti je kontroliranje, nadziranje omjera i oblika ljudskog djelovanja čime se bavi medij, a na temelju čega možemo zaključiti da je sam medij ujedno i poruka. McLuhan također daje dva oblika medija: vrući i hladni koji se razlikuju prema „visokoj definiciji“ i „niskoj definiciji“. Vrući medij je onaj koji naše osjetilo produljuje u „visokoj definiciji“, a primjer toga je fotografija, dok hladni medij produljuje naše osjetilo u „niskoj definiciji“ i kao primjer možemo uzeti televiziju. Nadalje u djelu navodimo Baudrillardovo tumačenje McLuhanove teze te njegovu definiciju potrošačkog društva. Za tumačenje medija kao poruke, on se bazira na proširenju znakovnog pristupa svijetu medija, a posebice televizije, te zaključuje da prava poruka koju mediji televizije i radija isporučuju nije sadržaj zvukova i slika, već je povezan s tehničkom suštinom tih medija. Nadalje, potrošačko društvo, koje opisuje Baudrillard, je društvo u kojem je potrošnja dostigla visoku razina pod utjecajem suvremenih tehnologija. On primjećuje da je to osnovna značajka potrošačkog društva – djelovanjem medija pretvoreno je u dinamično i promjenjivo tržište. Ono što Benjamin pokazuje o „načelu reprodukcije“ jest to da reprodukcija apsorbira proces proizvodnje, mijenja njene ciljeve i mijenja status proizvoda i proizvođača, a to pokazuje na poljima umjetnosti, kina i fotografije. Iz toga možemo zaključiti da pojavom „načela reprodukcije“ umjetničko djelo, kao i ostali kulturni proizvodi stječu neočekivani društveni utjecaj. Zbog toga dolazi do propadanje robe, a i informacija. Također Benjamin spominje utjecaj medija na mitove te možemo reći da je stvarnost samo prikaz naših očekivanja, koji su ispunjeni i prikazani medijskim sadržajima. U tom smislu, mediji stvaraju mitove jer su nadopunjeni transformacijom između ponovljivosti i proizvodnje