Miomi su najčešći benigni tumori maternice u žena reproduktivne dobi. S obzirom na lokaciju, razlikujemo submukozne, subserozne i intramuralne, od kojih su najčešći intramuralni miomi. Pacijentice su u najvećem broju asimptomatske, a pojavnost simptoma (35-50% slučajeva) ovisit će o lokaciji, veličini i broju mioma. Simptomi mogu biti u vidu nenormalnog menstrualnog krvarenja (produženo i/ili obilno), osjećaja pritiska i boli, učestalog mokrenja i otežanog pražnjenja mokraćnog mjehura, konstipacije, boli u nogama ili leđima te neplodnosti. Miomi su nađeni u 5-10% žena koje imaju problema s neplodnošću. Kad se uklone svi drugi uzroci neplodnosti, miom je vodeći uzrok tek u 1-2% slučajeva. Na plodnost mogu utjecati preko nekoliko mehanizama, uključujući anatomske promjene šupljine maternice s promjenama endometrija, funkcionalne promjene koje uključuju povećanu kontraktilnost maternice i nesrazmjer krvne opskrbe miometrija i endometrija te promjene lokalnog hormonalnog miljea i parakrine signalizacije koje mogu dovesti do otežanog transporta gamete i implantacije blastociste. Najbolje proučeni čimbenik neplodnosti kojeg vežemo uz miome je njihova lokacija. Submukozno smješteni miomi imaju najveći negativni utjecaj na plodnost. Stavovi oko utjecaja mioma na stopu spontanih pobačaja su podijeljeni. Opstetričke komplikacije koje se vežu uz miome su bol, preuranjeni porod, abrupcija placente, malprezentacija, najčešće se tu radi o prezentaciji zatkom, i postpartalno krvarenje. Novorođenčad takvih žena je često smanjene porođajne težine. Submukozni i intramuralni miomi koji zahvaćaju šupljinu maternice su povezani sa smanjenom stopom trudnoća nakon IVF tretmana te potrebom za većim brojem IVF ciklusa prije postizanja trudnoće. Miomektomija poboljšava ishod začeća u žena sa submukoznim i intramuralnim miomima. Metoda je izbora u liječenju onih pacijentica koje još žele roditi. Za žene koje više ne žele roditi, a miomi im zadaju poteškoće, najučinkovitiji način liječenja je histerektomija.