UVOD: U Republici Hrvatskoj oko 450000 osoba boluje od kronične bolesti bubrega ili ima povećani rizik za njezin razvoj. Transplantacija bubrega je metoda izbora u liječenju završnog stadija kroničnog zatajenja bubrega. Razvojem i usavršavanjem imunosupresivne terapije smanjen je broj epizoda akutnih odbacivanja presadaka, ali prosječno preživljenje presatka stagnira posljednjih 20 godina. Potraga za čimbenicima koji su uključeni u proces oštećenja i gubitka funkcije presatka jedan je od motiva istraživanja u ovoj disertaciji. CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj doktorskog rada bio je ispitati povezanost uzorka izražaja koštanih morfogenetskih proteina( BMP) i uzroka poremećaja funkcije presatka i posljedičnog kirurškog odstranjenja. Ovim istraživanjem željeli smo pokazati da postoji razlika uzorka izražaja koštanih morfogenetskih proteina u tkivu kirurški uklonjenog presatka i zdravom tkivu bubrega te da je ta razlika u izražaju povezana s uzrokom poremećaja funkcije presatka koji je bio indikacija za njegovo kirurško uklanjanje. ISPITANICI I METODE: Istraženo je tkivo 50 bubrežnih presadaka koji su kirurški uklonjeni iz bolesnika zbog različitih indikacija nakon transplantacije. Imunohistokemijskom metodom prikazan je izražaj proteina BMP-2, BMP-4. BMP-6 i BMP-7 u tkivu transplantiranih bubrega i u normalnom tkivu bubrega kontrolne skupine. Kontrolnu skupinu činili su uzorci normalnog tkiva bubrega, dobiveni nefrektomijom bolesnika s lokaliziranim tumorom bubrega. Za analizu je korišteno tkivo uzeto s najudaljenijeg mjesta od sijela tumora. Razlika u izražaju koštanih morfogenetskih proteina utvrđena je korištenjem Fisherovog testa. REZULTATI: Ovim istraživanjem je pokazano da su najčešće indikacije za kirurško uklanjanje presatka bubrega u prva tri mjeseca nakon transplantacije bile su infekcije primatelja zbog kojih je ukinuta imunosupresivna terapija, tromboza arterije ili vene bubrega i kirurške komplikacije. U razdoblju nakon 12 mjeseci najčešća indikacija za kirurško uklanjanje bila je kronična disfunkcija presatka. U tkivu transplantiranih bubrega uklonjenih u prva tri posttransplantacijska mjeseca izražaj BMP-6 u epitelnim stanicama kanalića bubrežnog parenhima je statistički značajno jači u odnosu na izražaj BMP-6 u epitelnim stanicama kanalića bubrežnog parenhima kontrolne skupine. U tkivu bubrega transplantiranom duže od 12 mjeseci postoji statistički značajno slabiji izražaj BMP-4 i BMP-7 u epitelnim stanicama kanalića bubrežnog parenhima u odnosu na izražaj u normalnom tkivu bubrega. U uzorcima tkiva transplantiranih bubrega koji su kirurški uklonjeni zbog tromboze velikih krvnih žila presatka BMP-6 je bio statistički značajno jače izražen u epitelnim stanicama kanalića bubrežnog parenhima u odnosu na kontrolnu skupinu. Izražaj BMP-2, BMP-4, BMP-7 se nije razlikovao u uzrocima transplantiranog tkiva bubrega i kontrolnoj skupni. U uzrocima tkiva transplantiranih bubrega uklonjenih zbog životno ugrožavajuće infekcije koja je zahtijevala ukidanje imunosupresije BMP-4 i BMP-6 su bili statistički značajno jače izraženi u epitelnim stanicama kanalića bubrežnog parenhima u odnosu na kontrolnu skupinu. Koštani morfogenetski proteini 4 i 7 su statistički značajno slabije izraženi u epitelnim stanicama kanalića bubrežnog parenhima tkiva presadaka bubrega uklonjenih zbog kronične insuficijencije presatka u odnosu na kontrolnu skupinu. Izražaj BMP-4, BMP-6 i BMP-7 statistički je značajno jače izražen u epitelnim stanicama kanalića bubrežnog parenhima tkiva transplantiranih bubrega bez znakova fibroze intersticija i tubularne atrofije u odnosu na uzorke transplantiranih bubrega sa znakovima fibroze intersticija i tubularne atrofije II i III stupnja. BMP-4 i BMP-7 statistički su značajno slabije izraženi u epitelnim stanicama kanalića tkiva bubrega sa intersticijskom fibrozom i tubularnom atrofijom II i III stupnja u odnosu na zdravo tkivo bubrega. BMP-4 i BMP-6 su statistički značajno jače izraženi u epitelnim stanicama bubrežnih kanalića uzoraka s T staničnim odbacivanjem u odnosu na kontrolnu skupinu. BMP-4 je statistički značajno jače izražen u epitelnim stanicama proksimalnih kanalića u odnosu na distalne i kanaliće srži u uzorcima zdravog tkiva bubrega i u tkivu presađenih bubrega uklonjenih u prva 3 mjeseca od transplantacije te u uzorcima presadaka bez znakova intersticijske fibroze i tubularne atrofije. U uzorcima presadaka bubrega s intersticijskom fibrozom i tubularnom atrofijom BMP-4 je jednolično statistički značajno slabije izražen u odnosu na uzorke bez intersticijske fibroze i tubularne atrofije. Gubitkom morfoloških karakteristika kanalića gubi se i razlika u izraženosti BMP-4 između pojedinih vrsta kanalića. ZAKLJUČAK: Jačina i uzorak izražaja koštanih morfogenetskih proteina u tkivu presađenog bubrega ovisi o vremenskom periodu koliko je presadak bio u primatelju bubrega, o kliničkoj indikaciji za kirurško uklanjanje presatka i o postojanju intersticijske fibroze i tubularne atrofije u tkivu presatka.