Postoperativna fibrilacija atrija (POAF) najčešća je vrsta sekundarne fibrilacije atrija (FA) te unatoč napretku u prevenciji i liječenju, ostaje važan klinički problem za pacijente koji se podvrgavaju različitim kirurškim zahvatima, a posebice kardiokirurškim. POAF značajno povećava trajanje postoperativnog boravka u bolnici, bolničke troškove i rizik od ponovnog nastanka FA; štoviše, povezan je sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih događaja uključujući moždani udar, zatajenje srca ali i povećanom smrtnošću. Po dosadašnjim istraživanjima čimbenici rizika za nastanak POAF-a su muški spol, povijest infarkta miokarda ili zatajenja srca, hipertenzija, dijabetes, pretilost i KOPB. Patofiziologija POAF-a nije u potpunosti razjašnjena, ali vjeruje se da veliku ulogu ima nekoliko perioperativnih čimbenika. Izravna srčana stimulacija tokom operacije ili pojačani rad autonomnog simpatičkog sustava zbog gubitka volumena/anemije/boli može igrati ulogu. Metaboličke promjene i poremećaji elektrolita, poput hipomagnezijemije također mogu pridonijeti nastanku postoperativne fibrilacije atrija. Upala, sistemska i lokalna, može igrati ulogu u nastanku POAF-a. Strategije za prevenciju POAF-a usmjerene su na smanjenje njegove učestalosti i poboljšanje globalnog ishoda kirurških pacijenata. Dodatna istraživanja su potrebna kako bi razvili jedinstvene smjernice za prevenciju nastanka POAF-a.