Prisutnost različitih svjetonazora, vrijednosnih sustava, kultura i religija koje obilježava današnje pluralno društvo aktualizira govor o toleranciji. U ovom radu autor ne govori o toleranciji kao »nužnom načelu« suživota unutar jednoga društva. Isto tako ne promatra toleranciju samo kao »podnošenje« različitih stavova ili mišljenja. Autor promišlja o utemeljenju tolerancije polazeći od same osobe. Toleranciju promatra kao moralni stav osobe koja poštuje slobodu drugoga i njegov put u traženju istine. Prihvaćanje drugoga kao osobe temelj je autentične tolerancije. Krjepost tolerancije nije samo jedno od »obilježja« osobnosti, već je ona habitus, prožima čovjekovu nutrinu, a prepoznaje se i u djelovanju na raznim područjima čovjekova života. Krjepost tolerancije pretpostavlja stalni rast i sazrijevanje, a vjernik, promatrajući Božju ljubav, u vjeri nalazi nadahnuće za tolerantno djelovanje.; The presence of different worldviews, values, cultures, and religions, that marks today’s plural society, gives rise to discourse on tolerance. In the paper, the author does not speak of tolerance as a “necessary principle” of coexistence within one society, nor does he see tolerance as merely “enduring” different positions or opinions. The author reflects on grounding tolerance starting with the person. He sees tolerance as the moral attitude of a person who respects the freedom of others and their path in searching for truth. Accepting the other as a person is the foundation of authentic tolerance. The virtue of tolerance is not just one of the “characteristics” of personality, but it is the habitus. It permeates the very core of man and is recognized in action in different areas of man’s life. The virtue of tolerance presumes constant growth and maturation, while a person of faith, in observing God’s love, finds in faith an inspiration for tolerant action.