Danilo Pejović : učitelj mišljenja / Mladen Živković.
Sažetak

Iako ne jedini, Danilo Pejović pokazao je kako je bilo moguće misliti drugačije, otvarati perspektive, otvarati se budućem, izlazeći iz marksističke kabanice kojom smo gotovo svi bili zaogrnuti. U svojoj osobi utjelovio je izvorni filozofski etos i golemu erudiciju. Snaga njegova mišljenja očituje se u istančanoj analizi predmeta. Očit je njegov literarni talent kojim se nadaje kao virtuoz i umjetnik riječi, mjestimice poetičnoga stila. Pejović s lakoćom govori o najtežim temama filozofije. Svagda piše jasno, poučno i entuzijastično odmjerenim, probranim i profinjenim izričajem, po čemu nadilazi sve naše filozofske pisce. To iščitavamo već u naslovima njegovih knjiga, studija, eseja i članaka koji govore dubinom svoga smisla, sabirući u sebi smisao čitavoga teksta. Pejović dokazuje kako se moglo evoluirati ususret nadolazećem, novom i drugačijem. Naravno, to novo i drugačije nije samim time već tu, ali za otvaranje novih obzorja trebamo ići protiv struje. Opus Danila Pejovića treba uzeti kao smjerokaz koji nas upućuje da se zdušno pozabavimo sami sobom, da pred sobom položimo račun sami sebi o tome kako je s nama bilo, kako jest i kako treba biti. Njegovo promišljanje teme hrvatske nacionalne sudbine, viđeno kroz promišljanje hrvatske baštine, kulture, povijesti, društva i politike, iznijelo je na zavidnoj misaonoj razini angažiranog filozofa s kojim se kod nas malo tko može usporediti. Upravo mu danas za to dugujemo zahvalnost i služi mu na čast kako je pristupio tom tematskom krugu. Nama su ta njegova razmišljanja nezaobilazna i obvezujuća. Mislimo da je upravo sada pravi trenutak za iščitavanje njegova opusa u cjelini, a ovog aspekta osobito. Ovim kratkim osvrtom htjeli smo tek ukazati na njegov doprinos našoj filozofiji i kulturi. Pejović svakako ostaje iznimno aktualan i poticajan. Nadamo se da je ovim radom to dovoljno obrazloženo.; Pejović verkörpert in seiner Person das ursprüngliche philosophische Ethos und die Gelehrsamkeit. Die Stärke seines Denkens spiegelt sich in der verfeinerten Analyse des Themas wider. Sein literarisches Talent ist klar und er fühlt sich wie ein Virtuose und ein Künstler von Worten und Stil, der stellenweise poetisch ist. Er spricht leicht über die schwierigsten Themen der Philosophie. Er besitzt einen klaren, lehrreichen und enthusiastisch angemessenen, verfeinerten und raffinierten Ausdruck, der über alle unsere philosophischen Autoren hinausgeht. Dies wird bereits in den Titeln seiner Bücher, Studien, Aufsätze und Artikel sichtbar, die die Tiefe seiner Bedeutung angeben, und als würde die Bedeutung des gesamten Textes in ihnen selbst liegen. Obwohl nicht der Einzige, zeigte Pejović, dass es möglich war, anders zu denken, neue Perspektiven zu öffnen, sich der Zukunft zu öffnen, indem man aus dem marxistischen Regenmantel herauskommt, in den wir fast alle gehüllt waren. Professor Pejović demonstriert, wie sich die Evolution entwickeln kann, um auf Kommendes, Neues und Andersartiges zu treffen. Natürlich ist das Neue und Andersartige allein dadurch nicht schon hier, aber um neue Horizonte zu eröffnen, müssen wir gegen die Strömung vorgehen. Das Opus von Professor Pejović sollte als eine Richtung verstanden werden, die uns auffordert, mit uns selbst umzugehen, uns vorzustellen, wie es mit uns war, wie es ist und wie es sein sollte. Seine Reflexion über das Thema des kroatischen Nationalschicksals, betrachtet durch die Reflexion über unser Erbe, unsere Kultur, unsere Geschichte und unsere Gesellschaft und Politik, hat der Fromme auf einer beneidenswerten Denkstufe eines engagierten Philosophen geschaffen, mit dem bei uns wenige zu vergleichen sind. Genau heute verdanken wir es ihm und geben ihm die Ehre, sich diesem thematischen Kreis geöffnet zu haben. Seine Gedanken sind für uns unvermeidlich und verbindlich.