By combining the attributive-taxonomic and process approaches to the profession, resulting from different sociological traditions, the professional elements and the professionalization of school principals in Croatia are analysed. The research was conducted by survey method in 2017. The sample was convenient and included 73 principals who participated in the research activities of the Centre of Scientific Excellence for School Effectiveness and Management. Our results suggest that the job of school principals in Croatia cannot be considered a profession yet. There are no fundamental elements that differentiate the profession from an ordinary occupation. More specifically, there is a lack of expertise in the area of educational management and leadership (authority), cooperation with professional associations in defining the professional socialization (autonomy), as well as high social status (attractiveness) as a result of the state of previous elements. Given the contextual specificity, the discussion presents incentives, obstacles and recommendations for further professionalization of school principals in Croatia. The importance of professional education is emphasized, whose design and implementation should involve representatives of principals’ rofessional associations, as well as decentralization of education system so that theoretical expertise can be developed through the practice. As the trained practitioners focused on a benefit of the educational system stakeholders (altruism), the principals should set the conditions of the profession to make it more attractive for the best candidates.; Kombiniranjem atributivno-taksonomskog i procesnog pristupa profesiji, proizašlih unutar različitih socioloških tradicija, analiziraju se elementi profesije i profesionalizacija ravnatelja škola u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno metodom ankete tijekom 2017. godine. Uzorak je prigodan, a obuhvatio je 73 ravnatelja koji su sudjelovali u programu istraživačkih aktivnosti Znanstvenog centra izvrsnosti za školsku efektivnost i menadžment. Dovodeći ih u vezu s prethodnim istraživanjima Centra, naši rezultati pokazuju kako ravnatelje u Hrvatskoj ne možemo smatrati profesijom, jer izostaju temeljni elementi koji razlikuju zanimanje od profesije. Specifičnije, nedostaju ekspertiza u području obrazovnog upravljanja i vođenja (autoritet), suradnja sa strukovnim udrugama u definiranju profesionalne socijalizacije (autonomija) i visoki socijalni status (atraktivnost) kao posljedica prethodnih elemenata. Ukazujući na kontekstualne specifičnosti, u diskusiji se iznose poticaji, prepreke i preporuke za daljnju profesionalizaciju ravnatelja. Ističe se važnost profesionalnog obrazovanja u čijem osmišljavanju i provedbi trebaju sudjelovati predstavnici strukovnih udruženja ravnatelja, kao i decentralizacija školstva kako bi se ekspertiza mogla razvijati u praksi. Kao profesionalci usmjereni na dobrobit dionika sustava obrazovanja (altruizam), ravnatelji trebaju određivati uvjete profesije zbog njene atraktivnosti i privlačenja najboljih kandidata.