U središte svog propitivanja tekst stavlja Hegelovu Filozofiju povijesti, posebno završne dijelove u kojima se, među ostalim, tvrdi da se ne može očekivati mijenjanje pravnih sloboda bez oslobođenja savjesti te da je pogrešno očekivati uspješnost revolucije ne prethodi li joj religijska reformacija. Hegelove se stavove o reformaciji, revoluciji te povijesti želi kritički promisliti u svjetlu suvremenih religijskih, teoloških, filozofijskih, politologijskih, znanstvenih, ali i kulturoloških teza i istraživanja. Filozofija povijesti se ovdje promatra kao svojevrstan ključ za razumijevanje Hegelove (nerijetko hermetične) filozofijske misli. Istovremeno, želi se njegove sjajne uvide staviti u kontekst suvremenog oživljavanja fenomena religijskog/vjerskog.; The focus of this examination is on Hegel’s Lectures on the Philosophy of History, particularly the final chapters in which, among other things, Hegel posits that no change in legal freedoms can be expected without the liberation of conscience and that it is illusory to expect the revolution to succeed if it is not preceded by religious reformation. It is an attempt to critically rethink Hegel’s views on reformation, revolution and history in the light of modern religious, theological, philosophical, political, scientific and cultural theses and research. The philosophy of history is observed as something of a key to understanding Hegel’s (often hermetic) philosophical ideas. At the same time, his brilliant insights are reimagined in the context of the contemporary revival of the phenomena of religion/faith.