Rješenje stambenoga pitanja svakoga člana društva, kao i kvaliteta njegove realizacije, jedan je od ključnih izazova svakoga društva kao cjeline, ali i svakoga političkog sustava. U razdoblju socijalizma to je pitanje jedan od glavnih društvenih i političkih problema, koji se na razini gradova nastojalo riješiti kreiranjem sveobuhvatne stambene politike koja se pokušala ostvariti generalnim urbanističkim planovima i urbanističkim programima. U gradu Zagrebu na toj se problematici radilo kontinuirano u Urbanističkom zavodu grada Zagreba i njegovim pravnim prethodnicima, prije svega preko urbanističkih prijedloga i planova objavljenih 1949., 1953., 1965., 1971. i 1986. godine. Istraživanje se temelji na generalnim urbanističkim planovima Zagreba (regulatorne osnove), jednome programu urbanističkoga razvoja i dva prijedloga urbanističkoga razvoja: Vlado Antolić, „Regulacioni plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba” (1949.); Zagreb: direktivna regulatorna osnova Zavoda za urbanizam NOGZ 1953. (1953.); Urbanistički program grada Zagreba: smjernice za razvoj (1965.); Generalni urbanistički plan grada Zagreba: elaborat (1970.); Generalni urbanistički plan grada Zagreba: sažetak (1985.). Ovim se radom nastoji ustanoviti koja su sustavna rješenja predviđena, kakve su bile projekcije razvoja grada i kretanje broja stanovništva te kakva je bila realizacija urbanističkih prijedloga i planova.; The issue of securing housing for each member of a society as well as the quality of its construction are among the key challenges faced by every society as a whole, but also by every political system. Housing was one of the main social and political issues during the socialist period in Croatia. In urban areas, the goal was to create an all-encompassing housing policy that would be implemented via master plans and urban planning programmes. This problem was worked on continuously by the Urban Planning Institute of Zagreb City and its legal predecessors, primarily through urban planning proposals and plans published in 1949, 1953, 1965, 1971, and 1986. The research presented here is based on the master plans of Zagreb (regulatory bases), one urban development programme, and two urban development proposals: Vlado Antolić, ‘Regulacioni plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba’ [Regulatory Plan and Directive Regulatory Basis of Zagreb], Arhitektura (1949); Zagreb: direktivna regulatorna osnova Zavoda za urbanizam NOGZ 1953. [Zagreb: Directive Regulatory Basis of the Zagreb City People’s Committee Urban Planning Institute, 1953] (1953); Urbanistički program grada Zagreba: smjernice za razvoj [Urban Planning Programme of the City of Zagreb: Development Guidelines] (1965); Generalni urbanistički plan grada Zagreba: elaborat [Zagreb City Master Plan: Report] (1970); Generalni urbanistički plan grada Zagreba: sažetak [Zagreb City Master Plan: Summary] (1985). This paper attempts to determine which systemic solutions were anticipated, what were the projections of the city’s development and population trends, and how the urban planning proposals and plans were implemented.