Doprinos Darka Gašparovića stvaranju hrvatskoga dramskog kanona / Boris Senker.
Sažetak

Nakon uvodnog obrazloženja teme i ukazivanja na relativizaciju pojma kanona u postmoderni, u članku se predlaže „operativna definicija“ kanona prema K. Nemecu i M. Solaru. Potom se, zbog središnjega mjesta koje drame M. Krleže imaju u Gašparovićevu kritičkom i teatrološkom radu, kao i zbog Gašparovićeva dosljednog krležijanstva u smislu kritičkog preispitivanja svih sudova, opširnije izlaže Krležin odnos prema hrvatskom dramskom kanonu. U kratkom pregledu područja kojima se Gašparović kao sveučilišni profesor, urednik časopisa, kazališni kritičar, teatrolog, dramaturg i intendant bavio ustrajava se na njegovu zagovaranju „otvorene dramaturgije“, koje navješćuje esejom o mogućnosti kritičkog angažmana u suvremenoj hrvatskoj drami iz 1968. a razvija u sljedećim tekstovima o hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu 20. st. U nastavku članka raspravlja se o Gašparovićevu doprinosu stvaranju hrvatskoga dramskog kanona u knjigama Dramatica krležiana, u kojoj se revaloriziraju Krležine rane drame te predlaže promijenjen izbor njegovih kanonskih djela, Kamov, u kojoj odgovor na pitanje mogu li Kamovljeve drame ući u u kanon ostavlja otvorenim, i, napokon, Dubinski rez, sintezi Gašparovićeva teatrološkog rada, u kojoj su najvažnija poglavlja posvećena kanonskim dramatičarima 20. st., od Vojnovića, preko Krleže, Fabrija te Šoljana i „krugovaša“ do Šnajdera i „prologovaca“.; The article opens with an explanation of the topic and pointing out of the relativization of the concept of canon in the Postmodern, followed by the ‘operative definition’ of canon according to K. Nemec and M. Solar. Due to the central position of Miroslav Krleža’s plays in Gašparović’s theatre criticism and historiography, as well as to Gašparović’s Krležianic critical examination of all cultural values, Krleža’s interpretation of the Croatian dramatic canon is also discussed to an extent. The concise review of Gašparović’s work as university professor, theatre journal editor, theatre critic, scholar, dramaturg and theatre manager given here focuses on his constant commitment to the ‘open dramaturgy’ which was announced already in his essay on the possibility of critical engagement in the contemporary Croatian drama published in 1986 and further developed in his later writings on the Croatian drama of the 20th century. Gašparović’s contribution to the formation of the Croatian dramatic canon is discussed in the second part of this article: the revalorisation of Krleža’s early plays and the proposed new selection of his canonical plays in the book Dramatica krležiana; the unanswered question of whether Janko Polić Kamov’s plays have a canonical status in his monograph Kamov; the synthesis of Gašparović’s almost five-decade long studies of Croatian drama in his book Dubinski rez (Deep Cut) in which the most important chapters are dedicated to the canonical Croatian playwrights of the 20th century – from Ivo Vojnović and Krleža to Nedjeljko Fabrio, Antun Šoljan, Slobodan Šnajder and the other playwrights connected with the literary journal Krugovi (Circles) and theatrical journal Prolog.