U članku se iz perspektive semiotike prostora analiziraju temeljni dokumenti o osnivanju, ustroju i prostornim preinakama Zavoda za umobolne u Stenjevcu. Oslanjajući se na analitičko-diskursne modele ispituje se način na koji je u njima legitimiziran diskurs o prostornom ustroju stenjevečkog Zavoda i izdvajaju tri temeljna principa (estetski, ekonomski i utilitarni) s pomoću kojih je legitimizacija postignuta, te se identificiraju temeljni topoi i ispituje njihova argumentacija u različitim kontekstima. Posebno se analiziraju tekstovi u kojima različiti stručnjaci raspravljaju o budućem spacijalnom ustroju Zavoda i odmjeravaju prednosti i nedostatke dvaju temeljnih modela spacijalne organizacije ludničkih prostora u 19. stoljeću – paviljonskog i monolitnog. Rezultati analize pokazuju su da su neka od temeljnih obilježja diskursa o prostornom uređenju Zavoda u Stenjevcu ekonomičnost, povoljnost i oportunost te funkcionalnost i svrhovitost. Oni se promatraju u sprezi s kontekstom razdoblja, ponajprije s prevladavajućim društvenim vrijednostima i devetnaestostoljetnim idejama o liječenju umobolnika.; This paper introduces a semiotic and discourse analysis of the main documents on the foundation, organization, and future space plannings of the Institute for the Insane in Stenjevec near Zagreb. Using the perspective of the semiotics of space and discourse-analytical models, the paper examines the means of legitimizing the discourse on space organization of the Institute. Three basic principles of legitimization are identified and analysed: esthetic, economic, and utilitarian. Also, the main topoi are identified, and their argumentation in different contexts is examined. Special attention is paid to the texts in which different experts of the time discuss future spatial organization of the Institute, and weigh advantages and disadvantages of the two basic models for the madhouses of 19th century Europe: the villa system and the monolithic model. Results show that the discourse on spatial reconstructions and future planning was economic, opportune, financially motivated, and function- and purpose-driven. These features are further analysed in light of the historical context, especially the social values of the time and 19th century ideas on the treatment of the insane.