Članak ocrtava povijesni razvoj pitanja o višeznačnoj i zagonetnoj ljudskoj naravi, s posebnim osvrtom na razloge i uvjete zasnivanja moderne filozofijske antropologije. Na toj podlozi daje pregled idejnih začetaka i pravaca antropologijskih istraživanja u Hrvatskoj. U žarištu su pitanja: kada se pojavljuju istraživanja u polju filozofijske antropologije, u kojem se misaonom okružju oblikuju te kakve znanstvene dosege ostvaruju? Prikaz na vidjelo iznosi spoznaju kako filozofijska antropologija u Hrvatskoj dobiva prve konture i vrijedne prinose u sam osvit suvremene obnove te discipline, neposredno nakon njezinih fenomenologijskih i znanstvenih oživljavanja u pothvatima Schelera i Plessnera. Razvoj istraživačke grane raščlanjen je, prema modelu Hansa Lenka, u četiri glavne idejne orijentacije. U okviru antropologije odozgo prikazani su stvaralački prinosi Stjepana Zimmermanna, Vilima Keilbacha, Rajmunda Kuparea, Miljenka Belića, Ante Kusića, Josipa Ćurića, Hrvoja Lasića i Ivana Kopreka. Antropologija odozdo prispodobljena je osvrtom na istraživanja Vere Ehrlich-Stein, Rudija Supeka, Instituta za antropologiju, Pavla Rudana i Darka Polšeka. Za antropologiju iz kulture izložena su misaona postignuća Pavla Vuk-Pavlovića, Vladimira Filipovića, Vjekoslava Mikecina, Esada Ćimića, Nikole Skledara, Branke Brujić, Milana Galovića i Mihaele Girardi-Karšulin. Pod antropologijom iz povijesti ocrtana su djela Predraga Vranickoga, Milana Kangrge, Vanje Sutlića, Gaje Petrovića, Hotimira Burgera, Mislava Kukoča i Raula Raunića. Zaključak sažimlje četiri uvida 1. Filozofijska antropologija nedovoljno je istraženo i malo vrednovano polje, koje predstavlja jedan od najplodnijih misaonih pravaca u 20. stoljeću; 2. Stvaralački prinosi zastupljeni su u sve četiri glavne orijentacije; 3. U okviru istraživanja o čovjeku ostvaren je živ dijalog i plodotvoran susret različitih nazora na svijet.; The paper outlines the historical development of question about ambiguous and mysterious human nature, in particular considering the reasons and conditions for the founding of modern philosophical anthropology. Subsequently, it brings an overview of the conceptual beginnings and directions of anthropological research in Croatia. The focus is on the following questions: When did the investigations begin in the field of philosophical anthropology, in what kind of thinking environments were they shaped and what scientific achievements were reached? The presentation brings to light the cognition that philosophical anthropology in Croatia got its first contours and valuable contributions to the very beginning of the contemporary renewal of this discipline, shortly after its phenomenological and scientific revivals in the ventures of Scheler and Plessner. The development of this research branch is, according to Hans Lankʼs model, divided into four main conceptual orientations. The anthropology from above shows the creative contributions of Stjepan Zimmermann, Vilim Keilbach, Rajmund Kupareo, Miljenko Belić, Ante Kusić, Josip Ćurić, Hrvoje Lasić and Ivan Koprek. The anthropology from below is illustrated by the reference to the research by Vera Ehrlich-Stein, Rudi Supek, the Institute of Anthropology, Pavao Rudan and Darko Polšek. For the anthropology from culture, the philosophical achievements of Pavao Vuk-Pavlović, Vladimir Filipović, Vjekoslav Mikecin, Esad Ćimić, Nikola Skledar, Branka Brujić, Milan Galović and Mihaela Girardi-Karšulin were delineated. Under the anthropology from history, the works of Predrag Vranicki, Milan Kangrga, Vanja Sutlić, Gaja Petrović, Hotimir Burger, Mislava Kukoč and Raul Raunić are outlined. The conclusion summarises four insights. 1. Philosophical anthropology is an under-researched and not enough appreciated field, which represents one of the most fertile currents of thought in the 20th century.