Za etiku kontinuuma prirode i čovjeka : k jednom umjerenom utopijskom projektu za naše vrijeme, uz ishođenje od arhaičkog pojma ethos / Dragan Jakovljević.
Za etiku kontinuuma prirode i čovjeka : k jednom umjerenom utopijskom projektu za naše vrijeme, uz ishođenje od arhaičkog pojma ethos / Dragan Jakovljević.
Sažetak

U ovom se članku sagledava pitanje odnosa čovjeka i prirode, polazeći od drevne nereflektirane upotrebe izraza ethos u smislu naviknutog mjesta življenja koje od strane njega nastanjujućih živih bića biva u određenoj mjeri (su)oblikovano. To se polazište dalje razrađuje kroz pojmove obitavalište i zavičaj (Milan Kangrga), odnosno zavičajni svijet i domovina (Bernhard Waldenfels). Drevni pojam ethos ne može zamijeniti odgovarajući moderni pojam, ali ipak može biti shvaćen kao njegova upotpunjavajuća primjesa smisla. Ona pokazuje neočekivanu aktualnost, s obzirom na suvremenu problematiku ekologije i biodiverziteta. Pritom se, prije svega, otvara pitanje o tome koje načine nastanjivanja i kultiviranja tla svakidašnjeg obitavališta treba preferirati, a koje izostaviti. Kao imperativ autor ističe neophodnost jednog obzirnog odnošenja prema drugim živućim bićima s kojima dijelimo planetarno obitavalište, ali i prema vegetaciji i prirodnom okruženju, uz poštovanje prema drugim, ne-ljudskim oblicima života i njihovoj dobrobiti.; In diesem Aufsatz wird betrachtet die Frage des Verhältnisses zwischen Natur und Menschen ausgehend vom alten unreflektierten Gebrauch des Ausdrucks Ethos im Sinne des gewöhnten Lebensortes, das von den es bewohnenden Lebewesen in bestimmten Ausmasse (mit-)gestaltet wird. Diese Ausgangsposition wird weiter ausgearbeitet durch Begriffe des Heimortes (Kangrga) bzw. der Heimwelt und Heimat (Waldenfels). Verfasser vertritt die Auffassung, wonach dieser überlieferter Ethos-begriff den entsprechenden modernen Begriff nicht zu ersetzen vermag, er kann aber immerhin als seine zusätzliche Sinnbeilage verstanden werden. Die Letztere zeigt vielmehr eine unerwartete Aktualität mit Rücksicht auf die gegenwärtige Problematik der Ökologie sowie Biodiversität. Hierbei wird vor allem die Frage geöffnet, welche Arten des Bewohnens als auch des Bodenkultivierens des jeweiligen Wohnortes sollen vorgezogen, und welche dagegen unterlassen werden. Als ein Imperativ hebt Verfasser die Notwendigkeit hervor eines umsichtigen Beziehens zu den anderen Lebewesen, zur Vegetation und natürlichen Umwelt mit denen wir das planetare Wohnort teilen, begleitet mit dem Respekt zur anderen, nicht-menschlichen Lebensformen sowie zu ihrem Wohlbefinden.