Filozofija i znanstvena fantastika kao različiti diskursi na različite načine koriste protuintuitivne scenarije. Filozofija nastupa fundacijski u pokušaju utemeljivanja protuintuitivnih scenarija i dokazivanja njihove koherentnosti, dok znanstvena fantastika kao transmedijalni fikcionalni žanr pretpostavlja njihovu koherentnost i nastupa pragmatički prilikom pripovijedanja o tome kako bi to bilo kad bi se oni obistinili. Ovaj rad posvećen je analizi znanstveno-fantastičnog filma Davida Cronenberga eXistenZ (1999). U njemu branim dvije teze. Kritičko-teorijska teza: Cronenberg smatra da život u kasnom kapitalizmu biva organiziran sukladno logici igre, predočava tu logiku ovim fikcionalnim scenarijem i prokazuje je kao nepoželjnu. Metafizička teza: Cronenbergov dijegetski svijet donosi novu, iako ne originalnu, artikulaciju skepticizma kao starog filozofskog problema. Pokušaj fundiranja metafizičkih pretpostavki ovog dijegetskog svijeta reanimira kartezijanski interakcionistički dualizam i kantovski transcendentalni idealizam kao dvije dobro poznate i utvrđene filozofske pozicije.; Philosophy and science fiction are two separate discourses that use counter-intuitive scenarios in two distinct ways. Where philosophy endeavours to ground counter-intuitive scenarios, science fiction as a transmedial fictional genre acts in a pragmatic and exploratory manner by seeking to imagine what it would be like if they were real. In this paper, I analyse David Cronenberg’s science fiction film eXistenZ, and defend two theses. The critical-theoretical thesis: Cronenberg thinks society is being gamified and seeks to dramatise the process of gamification along with its pitfalls. The metaphysical thesis: Cronenberg’s diegetic world brings about a new articulation of the scepticism as an old philosophical problem. An attempt to excavate the metaphysical presuppositions of this work reanimates Cartesian interactionist dualism and Kantian transcendental idealism, as two well-known philosophical positions.