Dinamika stvarne diskursne situacije nalaže da se uz lingvistički oblik metaforička izraza i pozadinsku konceptualnu strukturu (dvodimenzionalni model klasične kognitivne teorije metafore) u obzir uzima i komunikacijski potencijal takova izraza. Sudionici u komunikaciji pretpostavljaju optimalnu relevantnost iskaza (pri čemu je konvencionalni, a još češće inovativni metaforički izraz ponekad relevantniji od alternativnih jezičnih izbora), te ovisno o komunikacijskoj namjeri i aktualnom diskursnom kontekstu usklađuju omjer uložena kognitivna truda i postignuta učinka. Rad donosi pregled suvremenih spoznaja koje u istraživanje metafore eksplicitno ili implicitno uvode pragmatički aspekt, iz različitih perspektiva svojih matičnih disciplina propitujući i nadograđujući opća mjesta standardne teorije konceptualne metafore; The dynamics of an actual discourse situation require that we take into account not only the linguistic form of the metaphorical expression and its underlying conceptual structure (the two-dimensional model of the classic cognitive theory of metaphor), but also the communicative potential of this metaphorical expression. Participants in the communication process presume that an utterance has an optimal relevance (where the conventional, or, more often, the innovative metaphorical expression is sometimes more relevant than alternative linguistic choices), and, depending on the communicative intention and the actual discursive context, they adjust the ratio between the cognitive effort they invest and the effect that is achieved. The paper presents an overview of contemporary insights that explicitly or implicitly introduce the pragmatic aspect into research of metaphors from the perspectives of various disciplines