The canonical representation of death as the Grim Reaper is a well-known trope in art. The main aim of this paper is to analyze this trope as it appears in selected instalments of the Italian comics series Dylan Dog. Fauconnier and Turner have extensively discussed its complexity by describing it in terms of the Blending Theory/Conceptual Theory model. As a complex integration of several mental spaces, including a space with an individual human being dying, and a harvest space, the Grim Reaper blend involves metaphoric and metonymic interactions of non-counterpart elements (Fauconnier & Turner 1998). This model will be used as a starting point in the analysis of the corpus consisting of four separate Dylan Dog stories. In the selected issues, the Grim Reaper appears in both the traditional version: a skeleton-like creature dressed in a monk’s robe and holding a scythe, as well as variants in which its appearance gains new and unusual characteristics. It will be demonstrated how the artists' use of the comics medium, with its combination of written text and static visuals, enables certain creative varieties on the classic trope.; Tradicionalno predstavljanje smrti kao Sablasnog kosca poznat je trop u umjetnosti. Glavni je cilj ovog rada analiza ovog tropa u izabranim izdanjima talijanskog stripa Dylan Dog. Fauconnier i Turner iscrpno su razmatrali njegovu kompleksnost opisivajući ga uz pomoć modela teorije blenda/konceptualne teorije integracije. Kao kompleksna integracija nekoliko mentalnih prostora, uključujući prostor smrti individualnog ljudskog bića, te prostora žetve, blend “Sablasnog kosca” (“The Grim Reaper”) uključuje metaforičke i metonimijske integracije neistovjetnih elemenata (Fauconnier i Turner 1998). Ovaj model bit će korišten kao početna točka u analizi korpusa koji se sastoji od četiri različite priče Dylana Doga. U izabranim izdanjima, Sablasni se kosac pojavljuje u tradicionalnoj verziji: stvorenje nalik na kostura obučeno u redovničku halju koje drži kòsu, kao i u varijantama u kojima njegov izgled dobiva nove i neobične karakteristike. Bit će prikazano kako upotreba medija stripa od strane umjetnika, uz pomoć kombinacije pisanog teksta i statičkih vizualnih elemenata, omogućava određene kreativne varijante klasičnog tropa.