Prilozi za istraživanje osnovnog kajkavskog govora u Fužinama u Gorskom kotaru : (istraživački rad o podlozi govora župe Fužine, s osvrtom na formiranje i transformacije starosjedilačkih obitelji tijekom 18. i 19. stoljeća) / Zlata Bujan-Kovačević.
Sažetak

Na temelju antroponimijske literature, matičnih knjiga i dokumenata župe Fužine autorica svojim istraživanjem o ženidbama kajkavaca s čakavcima i štokavcima dokazuje da je stara osnova, tj. supstrat govora u najzapadnija tri hrvatska kajkavska mjesta (Fužine, Vrata, Belo Selo) kajkavština pokupske provenijencije, koja se tokom vremena u 18. i 19. st. mijenja pod priljevom čakavaca, dok štokavski govor susjednog Liča nema nikakva utjecaja. Od prvog popisa stanovništva sredinom 18. st. do početka 20. u kojem je značajan skoro potpuni gubitak domaćeg govora, ovaj je idiom, ako se jednakopravno istražuje u kajkavskim kućama i kućama s miješanim brakovima doista kajkavski, a ne čakavsko-kajkavski kako ga pogrešno i pred stotinu godina i danas običavaju prikazati.; With her research work on the marriages between Kajkavians to Chakavians and Shtokavians based on anthroponymic literature, the Fužine parish register of birth, marriage and death, as well as other documents, the paper's author proves that the old basis, i.e. vernacular substrate of the three westernmost Kajkavian-speaking settlements (Fužine, Vrata, Belo Selo) is of the Pokupsko area Kajkavian dialect provenance, altering with the inflow of Chakavians during the 18th and 19th centuries, whereas the Shtokavian dialect of the neighbouring Lič settlement made no impact. If research work is done evenly in both the Kajkavian homes as in those with mixed marriages, starting from the first census in the middle of the 18th century to the beginning of the 20th century when a significant, nearly complete loss of domestic vernacular takes place, this idiom is in fact Kajkavian, and not Chakavian-Kajkavian, as was erroneously presented a hundred years ago and still is presented to date.