Kazneno pravo i kriminologija isprepleću se u svom predmetu i njihov je međuodnos conditio sine qua non svake uspješne politike suzbijanja kažnjivog ponašanja. Ipak, te dvije sestrinske discipline nemaju identičan pogled na određene fenomene, pa ni na ljudsko ponašanje općenito, što je rezultat različite svrhe i cilja kojima se vode pod zajedničkim krovom kaznenih znanosti. Dok će kazneno pravo utvrditi koja će se ponašanja regulirati pravnim normama te u kojem se slučaju povrede pravnih normi trebaju pripisati odgovornosti njihovih počinitelja, a potom za potonje predvidjeti sankciju, kriminologija izučava ponašanja koja su pravnim normama zabranjena i propituje zašto, kako i koliko često do njih dolazi. Fenomen nasilja, kao tradicionalan predmet kriminoloških istraživanja, nesporno je i u fokusu kaznenog prava, no kut gledanja jedne i druge discipline na istu pojavu ipak neće biti isti. Autorice u prvom dijelu rada ispituju antagonizme kaznenog prava i kriminologije u odnosu na fenomen nasilja te na temelju tako dobivenih spoznaja analiziraju smislenost korištenja kaznenopravnim kategorijama za potrebe definiranja i konceptualizacije nasilja kao predmeta kriminološkog istraživanja. Na primjeru fizičkog nasilja autorice upućuju na često nekritičko preuzimanje pravnih termina, instituta i koncepata u kriminološkim istraživanjima, a bez iscrpna uvida u njihovu svrhu i bitno značenje koje imaju u okviru kaznenog prava. U tom smislu dovode u pitanje komplementarnost kaznenopravnih instituta s empirijskim zahtjevima kriminološkog izučavanja nasilja. Drugi dio rada bavi se transpozicijom kaznenopravnih instituta iz općega dijela Kaznenog zakona na „kriminološki jezik“, što je nužan preduvjet za holističko, autentično i racionalno istraživanje nasilja kao društvene pojave, a ne pravne kategorije.; The close relationship between criminal law and criminology is a conditio sine qua non of any successful criminal law policy. However, these two closely related disciplines often have different perspectives on a particular phenomenon, as well as on human behaviour in general. The aforementioned is the result of both disciplines striving to achieve a different purpose within the same field of criminal sciences. On the one hand, criminal law determines which behaviour will be regulated by legal norms, in which case the perpetrator should be found liable for their violations, and provides sanctions for such behaviour. On the other hand, criminology studies delinquent behaviour in an effort to find answers to the questions on why, how and how often delinquent behaviour occurs. There can be no doubt that the phenomenon of violence, which is the traditional subject of criminological research, is the focus of criminal law as well. However, there are considerable differences between the perspectives regarding this phenomenon within those two disciplines. In the first part of the paper, the antagonism between criminal law and criminology with respect to the phenomenon of violence was examined. On the basis of obtained results, the authors analysed whether criminal law categories should be used in order to define and conceptualize violence when it is the subject of criminological research. In terms of physical violence, the authors point to the often uncritical takeover of legal terms, institutes and concepts in criminological research, with a lack of detailed insight into their purpose and their essential meaning within criminal law. In addition, the authors question the complementarity of criminal justice institutes and the empirical requirements for the criminological study of violence.